Filip Ude osvojio je srebrnu medalju u finalu vježbe na konju s hvataljkama na svjetskom prvenstvu u kineskom Nanningu. Našem vježbaču Kina je doista sretna zemlja. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine također je osvojio srebro u finalu vježbe na konju s hvataljkama. A kako otprije ima i srebro s Europskog prvenstva, Fićo je zaokružio srebrni komplet.
– Presretan sam. Sada imam sve medalje, olimpijsko, svjetsko i europsko srebro. Mogu mirno krenuti po zlatnu kolekciju – rekao je Ude. Valjda će i taj Mađar Berki konačno u penziju. Jer, mađarski gimnastičar je već deset godina broj jedan u vježbi na konju s hvataljkama. I kad malo pogriješi, suci mu zbog imidža malo progledaju kroz prste. Tako je možda bilo i u Nanningu jer nije baš tako velika razlika u ocjeni po prikazanome.
Pobijedio sam i bolest
Za svoju vježbu Ude je dobio ocjenu 15.783, što mu je najveća ocjena u povijesti otkako vježba na ovoj spravi. Kristzian Berki, trostruki svjetski prvak, aktualni olimpijski pobjednik i šesterostruki europski prvak dobio je jedini više od 16.000 bodova.
– Kad sam raširio ruke pred konjem, nestala je sva trema. Vratio mi se osjećaj iz Pekinga. Isplatilo se krvavo trenirati ovo ljeto. Isplatilo se ne odustati od kvalifikacija nakon što sam se teško razbolio. Eto, od gotovo nenastupanja došao sam do medalje. Berki je zaslužio zlato, on je ipak veliko ime. On je bio bolji od mene, ja od ostalih i poredak je realan – rekao je čakovečki gimnastičar. Bolest ga nije mazila u Nanningu.
– Bio sam jako miran posljednjih dana, znao sam da je velika stvar zbog te bolesti biti i u finalu. Sve bi ostalo bilo bonus. Hvala trenerima Križimskom i Vukoji, mojoj supruzi, obitelji, gradu Čakovcu, mojoj županiji, sponzorima što su vjerovali u mene od Pekinga do danas. Dugo vremena sam čekao na medalju, ali čekanje se isplatilo. Danas sam jako sretan. Kina je moja sretna zemlja. Tri sam puta bio ovdje i tri puta srebrni – istaknuo je Ude.
U vrijeme bivše Jugoslavije vodeći hrvatski vježbači dolazili su iz Zagreba (Savić, Drviš, Krce, Gorički, Kovačić…). A onda se pojavio mali iz Čakovca, kvaliteta je isplivala i u Osijeku. A taj mali iz Čakovca trenirao je u Bratislavi jer u njegovu gradu nije bilo dvorane s gimnastičkim spravama.
Spavao na strunjačama
Nekad se spavalo u Slovačkoj na strunjačama. Sve dok nije sagrađena dvorana u Nedelišću. Stigao je Peking i srebro, iste godine europsko srebro. A onda su došle ozljede, operacija ramena i, kada više nitko nije vjerovao u njega, evo ga ponovno u svjetskom vrhu. Robert Seligman bio je peti u finalu.
– Preživio sam, to je najbitnije. Samo dan prije bio sam na bolničkom stolu, s infuzijama, injekcijama, kineski doktori napravili su sve da nastupim, zakrpali su me. Bojao sam se da neću uspjeti ni završiti vježbu, ali na kraju je ovo moja velika pobjeda.
