Volim natjecanja jer mi se lijepo družiti s prijateljima tijekom, ali i nakon utrka. Osim toga uvijek fino jedemo kad sve završi, kaže Mario
Ova je godina za Marija Beligu, mladog plivača Plivačkog kluba Čakovec počela iznimno. Niz medalja počeo je nizati u veljači kada je osvojio Državno prvenstvo Hrvatske i kadetski je prvak u plivanju u najtežoj disciplini, leptiru.
– Bilo je super. Kada sam shvatio da sam imao najbolji rezultat bio sam presretan tim više što nisam očekivao baš prvo mjesto. To vam onaj osjećaj za skočiti sto metara u zrak od veselja, prisjeća se mladi šampion osjećaja nakon što je otplivao najbržih 200 metara u svojoj omiljenoj disciplini.
Odmah nakon utrke počele su pristizati čestitke sa svih strana, od prijatelja iz kluba i škole, drugih plivača, roditelja. Osvojio je Mario dosad klupsko zlato, zlato na regionalnom natjecanju, medalje na državnom natjecanju… Ma, svaki puta kad pliva na nekom natjecanju, osvoji medalju. Ima iz 111, najviše iz plivanja, nešto iz gimnastike koju kratko trenirao prije plivanja i sa sportskih kampova Grada Čakovca.
DAJE SVE OD SEBE
Lani je na Grand prixu Hrvatskog plivačkog saveza u Varaždinu osvojio čak pet medalja, po jednu u svakoj disciplini: 200 metara leđno, 200 metara slobodno (kraul), 100 metara leđno, 100 metara leptir i 200 metara leptir. Okitio se jednim zlatom, te po dva srebra i bronce.
– Volim natjecanja jer mi se lijepo družiti s prijateljima
tijekom, ali i nakon utrka. Osim toga uvijek fino jedemo kad sve
završi. Moram priznati da imam malo treme prije samog starta, ali
čim uđem u bazen, sve nestane priznaje Mario. Trenira marljivo i
redovito čak šest dana u tjednu.
PRVI PUTA U BAZENU
Dobri rezultati koje postiže ga motiviraju, kao i uspjesi drugih plivača. Prateći druge može poboljšati svoje tehnike, a onda i rezultate otkriva. Prvi je puta u bazen ušao kao petogodišnjak, neplivač.
– Upisali smo ga u školu plivanja i tako je sve počeo. Bio je neplivač, nismo išli na more, niti ga vodili na bazene, ali smo svakako željeli da nauči plivati, priča Marijeva majka Radmila o (pra)počecima plivačke karijere svog mladog šampiona.
Prisjećaju se oboje da mu se bazen odmah svidio i da od tog prvog dana više nije prestao s plivanjem.
– U bazenu se osjećam kao da letim. Nema ničeg ljepšeg od osjećaja kad uđeš u vodu. To me opušta, dodaje Mario.
ŽESTOK RITAM
Učenik je 7. razreda III. osnovne škole Čakovec i zasad uspješno balansira sportske i školske obveze, a uvijek se nađe vremena i za razbibrigu.
– Imam vremena za sve. Najprije odradim školske obveze, pa trening, a kada sve završim, volim igrati računalne igrice. Ne volim izlaske pa nikamo ni ne idem, odem s roditeljima na ledenu kavu. Najradije se družim s prijateljima na natjecanjima, skroman je Mario koji je potpuno posvećen plivanju i želi što dulje ostati u tom sportu.
– Želim dobiti što više medalja, ići na što više natjecanja. Rado bi ponovo išao na ekipno prvenstvo u Rijeku jer mi je tamo bilo jako lijepo, a možda jednog dana natjecati se i na Olimpijskim igrama, priča o svom snu mladi plivač.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.495