Nogometni klub Međimurje bilježi dobre rezultate u 2. HNL, ali nikoga nije briga za igrače?
Nogometni klub Međimurje u prvenstvenu sezonu 2020./2021. u 2.
HNL ušao je u bitno drugačijem ozračju s potpuno izmijenjenim
igračkim i trenerskim kadrom. Trener i sportski direktor
Goran Vincetić hrabro je najavio uoči prvenstva
borbu za prvu ligu što je izazvalo dosta pitanja (i nevjerice) je
li to hrabro ili ludo, no rezultati su pokazali da je na dobrom
putu.
Unatoč posljednjem porazu kod kuće Čakovčani su pri vrhu tablice
sa sasvim realnim ambicijama da krenu do samog vrha. No ono što
se manje zna u kakvom je financijskom i organizacijskom problemu
klub. U neformalnim razgovorima čulo se i čuđenje i razočarenje
kako igrači treniraju, ostvaruju dobre rezultate, ali bez ikakvih
financijskih nadoknada.
Sve je kulminiralo uoči susreta s Opatijom kada su igrači
štrajkali, a došle su informacije da predsjednik Marijan
Uršanić više nije u toj ulozi te da direktor kluba
Stjepan Hamonajec govori o stranim
investitorima. Hamonajec je uz ostalo rekao da će otići iz kluba
nakon dolaska investitora pa se čeka i sazivanje Skupštine i
razrješenje cjelokupne izrazito nezavidne situacije po igrače,
ali i cijeli klub.
Prošlo je dosta vremena, ali ništa se nije promijenilo, osim što
su igrači u sve gorem i gorem položaju. U klubu je loša situacija
i pitanje je tko sada zapravo vodi klub, pojedini igrači nisu
dobili ni kune od kada su došli u klub. Novca nema, nogometaši
nemaju ni za hranu i od roditelja mole novce kako bi uopće mogli
normalno funkcionirati.
Stručni stožer je dosta stvari preuzeo na sebe oko smještaja i
prehrane rješavajući financije preko osobnih poznanstava i
prijateljstva. Klub jedva egzistira, a da se i pojave ozbiljni
investitori pitanje je s kim bi mogli razgovarati i kakav
organizacijski i financijski red ili nered bi zatekli.
Klub djeluje u Čakovcu, nosi ime Međimurje, a kao da za njega
nikog nije briga. Iako klub ima riješene terene, vodu, plin i
struju sama organizacija kluba i njegovo vođenje ne daju pravo
lice našeg grada i županije. Tijekom štrajka bilo je raznih
obećanja, ali ništa se nije promijenilo. Ostalo je na onoj staroj
‘obećanje ludom radovanje’ ili ‘nitko vam ne može toliko platiti
koliko vam ja mogu obećati’. A od toga igrači ne mogu
živjeti.
Iako se možda stječe dojam da je u klubu stanje korektno,
nogometašima treba čestitati kada dođu na trening ili utakmicu.
Igrači su došli do zida i teško će još dugo moći trpjeti ovakvu
situaciju. Imaju volju za igrati, postižu dobre rezultate, ali
ispada da volontiraju. I kad su podigli svoj glas da nije u redu
bilo je informacija u medijima da će se ti igrači potjerati i
dovesti drugi. Bilo je obećanja s nekoliko strana da će pomoći
financijski, a ako je neki novac i stigao igrači ga nisu
vidjeli.
Uz ostale nedaće problem je što se trenira u Novom Selu Rok ili
na terenu Sloge Čakovec, problem je prijevoz, problem je pranje
odjeće, problem je što nogometaši nemaju adekvatnu toplu odjeću
za niske temperature. Želja i namjera je od početka sezone nešto
napraviti, dignuti klub, no dojam je da se nema interesa.
Jedan od ciljeva svakako bi trebao biti sport približiti
mladima, a to bi se sigurno postiglo kad bi klub ušao u
prvoligaški rang. Oformljena je juniorska ekipa koji je pri vrhu
tablice s realnim ciljem ulaska u prvoligaško društvo. Odnosi s
NŠ Međimurje-Čakovec su kvalitetniji i uz novi teren s umjetnom
travom perspektiva bi trebala biti pozitivna i obećavajuća, a
kako stoje stvari klub hoda po rubu egzistencije ili
zatvaranja.
Najbitnije pitanje je trenutno pitanje vodstva kluba i
organizacije te osiguranja financija. Teško da će netko
pristupiti klubu koji nema jasnu strukturu i hijerarhiju vođenja.
Rezultati igrača su više nego korektni obzirom na uvjete, no
pitanje je dokle. Izvlače maksimum iz sebe dok im je voda do
grla, rade i daju sve od sebe, a za uzvrat ne dobivaju ništa. Ima
interesa i ljudi koji bi pomogli, ali pitanje je kako uplatiti
novce kada se ne zna kamo odlaze.
Trenutno se ne vidi neka pozitiva i pitanje je kako dalje. Kako
i što reći igračima uoči gostovanja kod Hajduka II, kad je jasno
da nemaju ni za sendvič? Očito se nešto treba i mora promijeniti
i stati ovoj situaciji na kraj. Stručni stožer još drži ekipu na
okupu i radi, no neće biti neko iznenađenje dođe li do egzodusa
igrača.