Na Marini u Prelogu održana je Dragon Boat utrka na kojoj je Moto nautički klub Mura Kotoriba dokazao da pravo veslanje ne dolazi iz mišića, već iz srca
Znate onaj trenutak kad vas život podsjeti da je svaki udisaj dar, svaki korak čudo, a svaki prijatelj – blagoslov?
E, upravo takav trenutak dogodio se ove subote u Prelogu, na Marini, gdje je Moto nautički klub Mura Kotoriba još jednom dokazao da veslati može svatko tko ima – srce.
Sudjelovali smo na utrci Dragon Boat, u društvu iskusnih ekipa, sportskih timova koji treniraju tjednima, mjesecima. A mi? Ma mi smo imali – jedan trening. Jedan jedini!
Ali zato smo imali ono što se ne da istrenirati – zajedništvo, smijeh i dušu veću od Drave.
Na startu – uzbuđenje. Bubanj udara ritam, voda pršti, a vesla kao da plešu. Djeca od devet godina rame uz rame s našim „veteranima“ od šezdeset i kusur. Žene, muškarci, veseljaci svih profila.
Kad smo stigli drugi, nismo tugovali. Jer to postolje, to zlato, to srebro… sve to već četiri godine s ponosom dijelimo s našim Borisom.
Mi nismo profesionalci.
U ovoj utrci pokazali smo moralnu snagu i borilački žar usprkos zaprekama, kako na stazi tako i izvan nje te lošoj tehničkoj podršci i sudačkoj interpretaciji finiša utrke.
Pokazali smo kontinuitet kvalitete veslanja u ovoj disciplini kroz tri godine koje sudjelujemo na ovom tipu natjecanja (od Zagreba do Preloga).
Boris Latin. Naš dobri duh, naš nevidljivi veslač, čovjek koji je preko noći ostao bez mogućnosti hodanja.
Danas se kreće uz pomoć kolica, ali vjerujte – njegova snaga pokreće nas sve.
Kad zaveslamo, znamo da je on s nama, da nas bocka onim svojim osmijehom iz sjene i govori:
„Ajde, možete vi to, veslajte i za mene!“
I baš njemu posvećujemo ovu utrku. I onu iduću. I svaku sljedeću. Jer Boris nas uči zahvalnosti.
Zastanite na trenutak – i zamislite ono što je on rekao:
„Zamislite samo koliko smo sretni kad hodamo. A sada mi jedna stepenica znači napor i ogromnu prepreku. Samo jedna stepenica…“
I znaš što, Borise – kad smo danas stali na to drugo mjesto, s osmijehom do uha, znali smo da si ti bio prvi.
Jer tvoja volja i tvoja snaga nose naš brod više nego sva vesla zajedno. Moto nautički klub Mura Kotoriba nije samo sportsko društvo. To je obitelj. To su ljudi koji spajaju generacije, prirodu i srce. Od najmlađih do najmudrijih, od onih koji prvi put drže veslo, do onih koji već četiri godine donose osmijehe, medalje i – ono najvažnije – zajedništvo.
Mi smo međimurski veseljaci koji znaju da je pravi uspjeh kad svi zajedno dišemo, veslamo i smijemo se pod istim nebom.
Jer dok ima volje – ima i načina.
A mi vjerujemo, ma mi znamo: uskoro će i Boris opet veslati s nama.
