Stjepan Đurkin iz Belice proizvodi i prodaje prvenstveno krumpir, no uvijek s nama podijeli kakvu štoriju iz svojeg djetinjstva
Na tržnici u Prelogu svakog utorka i subote “okrene se” jedna dobra masa ljudi. Svatko u svome poslu i u svojim brigama.
No jedan čovjek strpljivo sjedi za traktorom i prikolicom, uz vreće raznih sorti krumpira i repe, čeka svoje kupce ili pak prolaznike za koju “čašicu razgovora”.
To je Stjepan Đurkin, vitalni 77-godišnjak iz Belice, simpatično lice koje naš objektiv voli fotografirati.
“Hodite kaj vam nekaj povem”, čujemo svaki put kada dođemo na tržnicu. Priče koje nam priča Stjepan Đurkin iz vremena su njegovog djetinjstva, “štrčije”, kako kaže – siromaštva i oskudice kada se puno radilo, ali i puno sanjalo.
Naš se sugovornik uvijek rado prisjeća kako su nekada izgledale tržnice i sajmovi, posebice onaj u Čakovcu kamo je konje vodio i njegov otac. “Ništa nije bilo uređeno kao danas, no puno se više trgovalo”, kaže Đurkin.
Vrijeme na tržnici u Prelogu pak krati ili uživanjem na suncu ili pak kavicom uz dobro društvo.
“Tu onda kreće razgovor o raznim temama, nekad me i ne puštaju po nekoliko sati, žele znati kako je to nekad izgledalo – pa kome ljepše nego meni!”, zaključuje i pozdravlja nas, uz naše obećanje da ćemo sljedeći put i mi s njime sjesti na kavu.
