ATLETIČARKA MAGDALENA LONČAR IZ MAČKOVCA Kad mlada ljevakinja zavitla kladivo…

Treće mjesto osvojeno na nedavnom međunarodnom mitingu Dinamo Zrinjevac u Zagrebu, povod je razgovara s mladom bacačicom kladiva, Mačkovčankom Magdalenom Lončar (16)

Na tom je natjecanju oborila vlastiti rekord i rekord Međimurske županije za mlađe juniorke koji sada iznosi 48,99 metara. Samozatajna Magdalena završava prvi razred Ekonomske i trgovačke škole Čakovec, smjer komercijalist – odjel za sportaše.

– Bacanjem kladiva počela sam se baviti pred ljeto 2017. godine kad sam imala otprilike 12 godina. To je bila ideja bake Ane (68). Zapravo, htjela je da bacam disk, ali nemam ruku za to. Od malena sam radila stoj na rukama i slične stvari pa oduvijek imam jake ruke. Zamijetio me trener Branko Todorović (60) kada sam trenirala s trkačima i bacala kuglu, pojašnjava naša mlada sugovornica.

Magdalena je dosad sudjelovala na dvadesetak natjecanja te je ostvarila zapažene rezultate. Prva je medalja, i to srebrna, ‘pala’ prošle godine na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske održanom početkom ožujka u Splitu.

Za svoju prvu medalju Magdalena je u kategoriji kadetkinje prebacila kladivo težine 3 kilograma 35,85 metara. Sljedeće odličje, brončanog sjaja, osvaja u lipnju na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za mlađe i starije kadete i kadetkinje održanom u Varaždinu za koje je kladivo prebacila 38,72 metra. Nedavno osvojeno treće mjesto je ujedno i treća medalja za mladu Magdalenu iz Mačkovca.

– Pobjeda na natjecanju mi nije previše bitna, zasad mi je važnije skupljati iskustvo. Ako se dogodi lošiji rezultat ili krivo bacanje, znam da ima još prilika. Postoje dobri i loši dani. Jedan tjedan loše bacam a onda drugi idu baš dobri rezultati. Atmosfera među nama natjecateljicama je prijateljska, više manje su to iste cure pa se već sve poznajemo. Ponekad bude konkurentski nastrojeno jer već duže vrijeme želiš ‘prebaciti’ neku curu. Zapravo je to više natjecanje sa samim sobom, da postigneš što bolji osobni rezultat, kaže Magdalena, a kao uzore navodi Sandru Perković i Saru Kolak.

– Nervoza prije natjecanja je naravno prisutna. Nemam posebne rituale jer znam da će moji biti ponosni, bez obzira na rezultat. Najdraže natjecanje mi je prošlogodišnje Zimsko bacačko prvenstvo Hrvatske, jer je posvećeno samo bacačima, govori nam.

Magdalena je dosad nastupala u Hrvatskoj te se nada ogledima i u inozemstvu. Imala je sreću da je zaobilaze i ozljede.

– Što se tiče konkurencije, jedina sam bacačica kladiva u Međimurju i okolici. U bacanju općenito nema toliko konkurencije koliko ima primjerice u trčanju. Nema puno konkurencije, ali ono kaj ima je kvalitetna konkurencija. Za ovu godinu cilj mi je prebaciti 50 metara. A u budućnosti? Bilo bi lijepo plasirati se na Europsko prvenstvo što znači baciti 60 metara kako bi se ispunila norma. Nakon srednje škole htjela bi upisati i fakultet, ali nisam još odlučila koji, govori o planovima i ciljevima skromna srednjoškolka.

Kombiniranje treninga, natjecanja i školskih obaveza Magdaleni odlično polazi za rukom. Naravno, ponekad to znači pisanje domaće zadaće u kasnim večernjim satima, ali kaže da joj to ne pada teško niti se osjeća da zbog bacanja kladiva nešto propušta.

Magdalena ima veliku podršku uže i šire obitelji. Možda je ipak najveća podrška otac Mario (49) koji se i sam rekreativno bavio bacanjem kugle, pa osim očinske uloge ponekad preuzme i trenersku.

– Obitelj mi ne stvara pritisak kad je riječ o rezultatima. Kada je krenula koronakriza i došlo do zatvaranja, tata mi je uredio bacalište na jednom zemljištu u Mačkovcu.

Zanimljivo je da je naša sugovornica ljevakinja, a takvih je među bacačima malo.

– Ne stvara mi to poteškoće. Trener Todorović pokazuje ‘normalno a onda ja sama to prevedem kako meni odgovara, na lijevu stranu, dodaje Magdalena.

S iskusnim trenerom i bivšim sportašem Todorovićem Magdalena odrađuje pet treninga na tjedan u trajanju od sat i pol do dva sata. Kaže da je Branko odličan trener i jako dobar motivator.

– Počeo sam trenirati 1974. godine. Bacao sam kuglu i kladivo. Bavio sam se i body buildingom te osvojio drugo mjesto na prvom Prvenstvu Hrvatske. Završio sam obrazovanje za atletskog trenera. Zadovoljstvo mi je raditi s mladima, prenositi im svoje znanje i iskustvo. Davno, kada sam ja počeo trenirati nisu postojali kvalitetni treneri. To su uglavnom bili profesori tjelesnog koji bi tek tako nešto malo pokazivali. Bila mi je želja završiti atletsku školu za trenera da mogu mladima pružiti ono što drugi meni nisu mogli, govori Branko Todorović iz Čakovca.

– Magdalenu sam zamijetio slučajno, dok je prije trčala sprint. Zainteresirala se za bacanje, vidjeli smo da ima ruku… Uporna je, što se vidi i iz rezultata. Jako sam zadovoljan njenim napretkom. U odnosu na prošlu godinu popravila je bacanje za deset metara. Ima još puno potencijala. Tek je mlađa juniorka. Bacačice su najjače oko 25 godine života. Upija sve što joj prenosim pa nema nikakvih problema. Ima u Magdaleni i volje i discipline. S obzirom na to da je ljevakinja bilo je malo teško u početku, ali uhodali smo se, sa smiješkom govori bivši sportaš i iskusni trener.

Krajem travnja, Magdalena je primila priznanje Anto Dragić za perspektivne sportaše

koje se dodjeljuje u sklopu izbora za najbolje sportaše Čakovca u organizaciji Zajednice sportskih udruga grada.

* Tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj 3455