Nogometaši Međimurja su u štrajku.
U Nogometnom klubu Međimurje sve po starom. Financijski problemi
za koje su krivci uglavnom nepoznati te se već godinama traži
snažnija potpora i lokalne zajednice i gospodarstvenika. No ta
priča se stalno vrti u krug i čeka se bolje sutra, ali ono nikako
da dođe. A možda nisu krivi lokalna zajednica i gospodarstvenici
kako obično slušamo, tko bi to znao.
Nakon jesenskog štrajka igrača dočekali smo i proljetni štrajk.
Nogometaši nezadovoljni neisplatom i dugovanjima odbili su
trenirati. Stanje na tablici je alarmantno, učinak na proljeće
još alarmantniji, a bez treninga ići na noge Junaku kojemu gori
još bolje pod petama nego našim nogometašima vjerojatno nije baš
mudar odabir.
Priča se vrti u krug. Igrači slabo igraju pa nema novaca, kako
nema novaca igrači su u štrajku i možemo krenuti ispočetka da
nema novaca. U klubu se više puta spominjala Skupština koja bi
trebala donijeti valjda boljitak i promjene. Ali i s tim je već
godinama bilo puno optimističnih najava, ali ništa se nije
značajnije promijenilo pa se opet vraćamo na štrajk igrača. Ne bi
se bilo zgoreg ni zapitati zašto su igrane noćne utakmice pod
rasvjetom koja se treba platiti, a nije bilo ni novaca ni
gledatelja. Nema baš puno smisla.
Teško da igrači štrajkaju bez veze i jer im se ne da igrati. Ali
igrati bez kakve – takve financijske sigurnosti sigurno nije
lako, a kako se u cijelu priču uklapaju strani igrači koji su
došli kao pojačanja, a to očito nisu, i promjena na klupi koja
nije donijela nikakav pomak na bolje još je manje jasno. Puno
upitnika, malo odgovora.