Dobro jutro, pobjednici! Hrvatska je viceprvak svijeta
Tko su junaci, tko su heroji, tko su nogometni virtuozi koji su
ostvarili najveći rezultat u povijesti hrvatskog sporta.
Preciznije, kako su igrali na ovom turniru i kroz što su sve
morali prolaziti da bi na kraju igrali u finalu.
Luka Modrić
Zlatna lopta! Malo je reći. Za nas je nedvojbeno najbolji igrač
na globusu. Emotivan tekst o ubijenom djedu Luke Modrića kada ga
napiše Englez ima ‘težinu’, puno veću nego kada se mi prvi
popnemo na Velebit i pronađemo drveni kostobran. Ali, nama je
drago što smo tog sitnog plavokosog nogometaša vidjeli davno.
Pričao sam s njegovim nogometnim ocem Tomom Bašićem kada je Luka
prvi puta dobio Večernjakova Pobjednika 2007. godine, rekao je da
će Luka biti jedan od najboljih igrača svijeta. Nije jedan od
najboljih, on je sada najbolji. U turniru svih naših snova bio je
broj 1. Vodio je momčad kada je ponirala, vodio kada je bilo
teško, vodio kada su nas otpisivali da smo bez snage, da ne
možemo. Netko je predložio da se budući nacionalni stadion, ako
ga ikada ova država izgradi nosi ime – Luka Modrić. I da ispred
njega bude spomenik jednom nezaboravnom nogometašu.
Ivan Rakitić
Na doručak je došetao polako, sporim korakom, nakon noći u kojoj
je imao temperaturu 39. – Šefe, ne brinite se, igrat ću – rekao
je Ivan Rakitić Zlatku Daliću nakon doručka, a uoči polufinala
protiv Engleza. Na taj način samo je potvrdio da je spreman sve
dati za – nju. Rakitić, koji je sve svoje najbolje utakmice
odigrao za Barcelonu, napokon je svoje najbolje utakmice za
Hrvatsku odigrao u Rusiji. Precizan, točan, lucidan, te u
trenucima kada je bilo najvažnije i najteže – hladnokrvan. Bilo
je to u osmini finala protiv Danaca, a poslije u četvrtfinalu
protiv Rusije. Taj svakodnevni trening u kampu Barcelone, kao i
onaj Modrićev u Realovu, iznjedrili su jedan mitski, epohalni
rezultat.
Mario Mandžukić
Dva njegova gola posebno ću pamtiti. U polufinalu SP-a protiv
Engleza u 109. minuti i onaj za Bayern u finalu Lige prvaka
protiv Borussije Dortmund 2013. Nisam zaboravio najljepši,
fantastične škarice u dresu Juventusa 2017. godine u finalu Lige
prvaka kada su u Cardiffu izgubili od Reala. Ali, pamte se ti
najvažniji, posebni i pobjednički. Nogometni ratnik iz Slavonskog
Broda, neustrašiv kad je najteže. I kada ne igra najbolji
nogomet, on grize, čupa, trga. I ne da ni na sebe ni na svoju
momčad. Gdje god je igrao, ostavio je trag. Ima peh i što živi u
sjeni Luke Modrića, sigurno bi osvojio i više domaćih
pojedinačnih nagrada za igrača godine. Uz Luku i Raketu čini
trojac koji je od ove generacije ipak najviše učinio i najviše
osvojio. I nije nam teško po tko zna koji put napisati da je on
Super Mario.
Danijel Subašić
U jednom društvu prije turnira bio sam na onoj strani sugovornika
koji su se složili da Danijel Subašić nije – golman top-klase.
Nije Buffon, Casillas, De Gea, Courtois, Peter Schmeichel. I
dalje tako mislim, ali njegove obrane u Rusiji bile su –
veličanstvene. Oduševio je znane i neznane svojim obranama
jedanaesteraca u utakmici protiv Danaca. Ponovio i protiv Rusije,
krasno reagirao u nekim engleskim napadima. Obilježio je i turnir
majicom koju nosi ispod dresa s likom Hrvoja Ćustića, prijatelja
koji je izgubio život na travnjaku stadiona u Zadru. Pobjedu je
posvetio majkama Srebrenice, morao odgovarati srbijanskim
medijima da se osjeća Hrvatom. To je naš Suba – nezaboravni.
Dejan Lovren
U Rusiju je došao nakon velike sezone u Liverpoolu. U prve tri
utakmice u skupini je bio fenomenalan. I kasnije je ostao na tom
tragu. Posebno je bio ljutit na engleske medije koji su ga često
kritizirali. Nakon polufinala je bio ponovno ljutit. – Evo vam
sad, natjerao sam vas da napišete da sam ja jedan od najvećih
stopera na svijetu. Upravo gledate svjetskog prvaka u nogometu.
Sazrio je u nogometnom smislu, još uvijek mu je narav prenagla,
teško trpi kritiku. Bio je stup naše obrane u ovom epohalnom
rezultatu.
Domagoj Vida
Neustrašivi borac, superkvalitetni stoper, koji se nikoga i ničeg
ne boji. Doista nam je obrana bila u kvalitativnom smislu iznad
očekivanja. Bez početničkih pogrešaka i jeftinih golova. Vida,
osebujni veseljak u reprezentaciji, napravio je gaf nakon pobjede
protiv Rusije. Iako je afirmaciju doživio u Kijevu, nije mu
trebala “Slava Ukrajini”. I bolje igra nego što govori.
Ivan Perišić
Uh, kako nas je ljutio tijekom turnira Ivan Perišić – Perija,
kako ga zovu suigrači. Nije bio pravi sve do eliminacijskih
utakmica. Zapravo sve do polufinala bio je to igrač za kojeg smo
znali da mora dati puno, puno više. I onda je to napravio protiv
Engleza. Fantastičan, neuhvatljiv i, što je najvažnije,
konkretan. Kako je rekao Ivica Olić, današnji pomoćnik Zlatka
Dalića, nemoguće je da ne proigra, a bio je u Interu ove sezone
fenomenalan. Imao je nešto više defenzivnih zadaća i zbog toga je
patila napadačka igra. Ali potvrdio je da mu se treba vjerovati i
da ga se isplati čekati.
Marcelo Brozović
Nitko nije više pretrčao više kilometara od Marcela Brozovića.
Nekad imaš osjećaj da bi taj i Sibir mogao pretrčati. Čovjek za
specijalne zadatke, Messi, Eriksen, golovi i tko će ih sve
pobrojiti, kojima su plašili našu nogometnu momčad. Brozović ih
je sve sredio, uz to je stigao i puno toga pridonijeti i u
gradnji naših akcija. Epic Broz, kako su ga prozvali zbog one
znamenite poze, sada stvarno može dobiti i nadimak – epski
maratonac. Nekad je bio nestašan u ponašanju, sada se smirio,
sazrio, igra za kolektiv do krajnjih granica. I uživa.
Šime Vrsaljko
Definitivno je Šime trenirajući kod Diega Simeonea dobio tu
toliko potrebnu nogometnu agresivnost, spremnost pa i nogometnu
aroganciju. Defenzivno je turnir odigrao na sjajan način, može on
u napadu još bolje. Nedostajao je koji centaršut više, koji
hrabriji pokušaj, ali odigrao je vrlo dobro. Aktivan je izvan
travnjaka u stvaranju dobre atmosfere, i jedan je od onih koji
se, kada istrče na travnjak, ne boje baš nikoga.
Milan Badelj
Za njega će reći da je rijetko fin i pristojan, čime se obitelj
svakako može pohvaliti. Nije igrao možda koliko se nadao i koliko
je vjerovao, ali zabio je gol Islandu, odigrao sve ono što je
mogao na jedan jako dobar način. Njegova kultura na travnjaku,
pristojnost, možda su ga čak i koštale nekih većih nogometnih
postignuća. Ali postati u Firenzi vrlo brzo igrač kojeg publika
obožava i slavi, samo je dodatak tezi da znanje plus pristojnost
pale u civiliziranim sredinama.
Ivan Strinić
Ne postoji nogometaš u našoj reprezentaciji koji je bio više
osporavan. Tri puta tražio je zamjenu, nije najbolje centrirao
jer nikada i neće to naučiti kao što je to radio Jarni, ali borio
se taj plavokosi dečko kao lav, sa srcem velikim kao Velebit,
pritom uvijek ostajao skroman i ponizan.
Vedran Ćorluka
Jedan iz trolista Modrić – Dudu – Ćorluka koji su zajedno krenuli
na ovaj put 2006. godine. Protagonist većine najvećih utakmica do
ovog SP-a. Njegovo junaštvo iz Francuske s Eura prepričavat će se
s koljena na koljeno. Ove sezone osvojio je naslov prvaka s
Lokomotivom iz Moskve, a karijeru mu je obilježila kronična upala
Ahilove tetive. Ono što je odigrao na turniru za svaku je
pohvalu, a još više od toga je njegovo ponašanje. Bio je desna
ruka izborniku Daliću u komunikaciji i stvaranju prave,
pobjedničke atmosfere. Zaslužio je sa svojim dečkima ispisati
povijest.
Andrej Kramarić
Zabio je gol Rusima na Mandžinu asistenciju. Počeo je turnir s
Nigerijom, pa gubio status prvotimca. Sudjelovao je u ovom
pothvatu prije svega u završnici kvalifikacija, ovdje nas je malo
ljutio što je bio odveć sebičan u mnogim situacijama. Došao je na
SP iz odličnog proljeća s Hoffenheimom, ali na kraju u Rusiji
nije odigrao kako zna. Jedan je od onih od kojih ćemo očekivati
puno u budućnosti.
Lovre Kalinić
Branio je jednu utakmicu, onu posljednju u skupini protiv
Islanda. I branio je fantastično. Sigurno je da će Hrvatska nakon
Danijela Subašića imati među vratnicama pouzdanog čovjeka.
Njegovo ponašanje je također bilo fantastično, za primjer.
Mateo Kovačić
Pristojan i pobožan dečko, koji u nogometnoj igri nema nikakvih
tajni, najčešće je ulazio s klupe. I to da zadrži loptu. Zinédine
Zidane nije ga želio pustiti iz Reala jer je smatrao da je on
igrač za kraljevski klub. Odigrao je korektno, nažalost ne više
od toga. Vječni talent od kojeg će Hrvatska u budućnosti puno
toga očekivati.
Josip Pivarić
Sveti Ivan Zelina i prigorski kraj ponosan je na Josipa Pivarića.
Jedna teška ozljeda, puno osporavanja, kroz sve to morao je proći
Piva na putu do finala Svjetskog prvenstva. Sva nas je kupio
hrabrošću da izvodi jedanaesterac protiv Danske. Nije zabio,
teško je to proživio, ali je turnir odigrao vrlo dobro.
Tin Jedvaj
Sin nekadašnjeg igrača Veleža Zdenka igrao je protiv Islanda. Tu
je utakmicu odigrao samo solidno. Kao mlad već je postao
reprezentativac, no u to vrijeme nije se uspio izboriti za mjesto
među prvih jedanaest. Skuplja mrvice, no vrijeme radi za njega.
No, da bi bio član elitne momčadi, mora igrati bolji nogomet.
Marko Pjaca
Teška ozljeda u dresu reprezentacije u nebitnoj utakmici protiv
Estonije potpuno je promijenila život i karijeru ovom silno
potentnom nogometašu koji je iz Dinama otiašo u Juventus. Nakon
oporavka od teške ozljede otišao je u njemački Schalke 04 upravo
stoga da bi lovio formu za SP- Nažalost nije ulovio formu, ali
Zlatko Dalić ga je zbog starih zasluga ipak poveo u Rusiju.
Filip Bradarić
Da se Marko Rog nije izgubio negdje u Napulju, vjerojatno Filip
ne bi imao svjetsku medalju. Splićanin koji se afirmirao kod Keka
u Rijeci. Igrao je dvadeset pet minuta, pošteno, hrabro. Bio je
dio kotačića, za njega gotovo da niste čuli. Miran, tih, povučen,
fin.
Duje Ćaleta Car
Igrao protiv Islanda, a nakon toga je dobio novi klub, odlazi u
francuski Olympique iz Marseilla. Stasao je u dobrog stopera,
sigurno nasljednik Vedrana Ćorluke, već u sljedećem natjecanju,
Ligi nacija, za njega će biti više prostora. Šteta što je svijet
više gledao u njegovu lijepu djevojku, no Duje je mlad, pred njim
je vjerujemo jedna pamtljiva karijera.
Domagoj Livaković
Treći golman, nezahvalna uloga. Došao je u reprezentaciju
zahvaljujući dobrim obranama u završnici prvenstva u dresu
Dinama. Proživio je ovih mjesec dana Mundijala i to će mu biti
uspomena, vjerujemo i poticaj da nastavi vrijedno raditi i čekati
svoju priliku u reprezentaciji.
Ante Rebić
Za svijet otkriće, za nas samo potvrda da je to silan igrač –
hrabar, buntovan, konkretan. Imao je velikih problema s vratom
prije polufinala, bio je iskren kada je rekao izborniku da ga
boli i da pripremi zamjenu. No, na kraju je uspio istrčati i
mučiti Engleze. Njegov pogodak iz voleja protiv Argentine naš je
najljepši pogodak na turniru. Svojim je nogometom oduševio,
svojim ponašanjem i osjetljivošću za svoje Vinjane Donje zapravo
nas je sve raznježio. A tek je počela jedna velika karijera.