Zavirili smo u arhivu glasnika Međimurskog nogometnog saveza GOOL i uzeli za primjer prvenstvenu sezonu 2011./2012. kako bismo usporedili tadašnje brojevno stanje nogometnih klubova sa seniorskim ekipama u Međimurju s današnjim. U 2. HNL tada je bio NK Međimurje, a u 3. HNL sjever Graničar (K), Čakovec, Mladost Prelog, Polet (P) i Nedelišće.
U toj sezoni bila je prva liga sa 16 klubova, dvije druge lige sa 16 klubova (istok i zapad) te dvije treće lige (istok i zapad) s ukupno 25 klubova. Ukupno je bilo 69 klubova koji su imali seniorske sastave. U aktualnoj sezoni imamo ukupno 60 klubova.
Gledajući redom po tadašnjem rangu kojih klubova danas više nema sa seniorskim sastavima to su redom: iz 3. HNL sjever Čakovec, iz 1. lige Čukovec 77, iz 2. lige istok Mladost Palinovec i Graničar Novakovec, iz 3. lige istok Eko Sveti Križ, Trnje Sveti Juraj u Trnju, Romska vatra i Roma te iz 3. lige zapad Zebanec, Krištanovec i Plavi 1975. Ukupno je seniorske sastave ili na žalost ponegdje i cijele klubove ugasilo jedanaest klubova.
Uz ove sastave bilo je turbulencija u Podturnu koji je također tijekom proteklih godina u jednom trenutku odustao od natjecanja pa se eto baš prošle nedjelje već digao do prve lige. Dinamo Žiškovec je u prošloj sezoni odustao od natjecanja u proljetnom dijelu polusezone, no vraća se ove godine nazad u natjecanje. U tih pet godina kao novi klub pojavio se Vučetinec, a od osve sezone u treću ligu se priključila NŠ Međimurje Čakovec.
Uz nabrojane klubove bilo je dosta onih koji su bili s malobrojnim igračkim kadrom te je i njihov nastup bio pod velikim upitnikom pa je bilo na veliko povuci – potegni s igračima, bilo onima (pre)mladima bilo s veteranima samo da klub ima dovoljan broj igrača i da se ‘odradi’ sezona. Klubovima ne ide u korist što u svom sastavu nemaju ni jednog ili tek pokojeg lokalnog nogometaša pa kad se krene s odlascima nema nikoga tko bi to popunio i često nastaje panika.
Jedan od velikih problema cijele priče svakako su financije. Nije neka velika tajna da dobar dio igrača igra za 200, 500, 800 kuna po utakmici ili kako se već dogovori, ovisno o rangu kluba ili kvaliteti igrača. Primjerice za igrača koji traži 200 kuna po utakmici u ligi gdje je 16 klubova treba imati u budžetu minimalno 6 000 kuna. A to je tek jedan, a gdje su onda još oprema, suci, delegati, održavanje igrališta i tisuću drugih sitnica. Ako klub ima 10 takvih igrača (a treba ih imati daleko više) to je već 60 000 kuna, a ranije je spomenuto da imamo 60 klubova. Samo ako ovo pomnožimo već smo na 3 600 000 kuna, a ima jako puno igrača koji dobivaju puno više od spomenutog iznosa. Odavno ni županijska razina nogometa nema veze s amaterizmom koji ne bi trebao biti vezan uz novac, već se tu vrte milijuni kuna.
Ono što svakako ne ide u korist klubovima je zimski prijelazni rok. U ljetnom roku navikli smo na velike seobe igrača, ali nakon toga roka klubovi su barem manje – više znali na čemu su do iduće sezone. Sada se događa da nakon jesenskog dijela polusezone igrači odu pa klubovi ne da nešto mogu planirati, nego trebaju strahovati hoće li imati dovoljno igrača za proljetni dio polusezone. Upravo to se dogodilo primjerice Dinamu iz Žiškovca, ali i niz drugih klubova je bio u velikim problemima.
Perspektiva nikako nije dobra. Uz sve probleme dio igrača odlazi u inozemstvo što vidimo i u aktualnom prijelaznom roku gdje se brojni igrači brišu iz registra Međimurskog nogometnog saveza jer odlaze u inozemstvo. S mladima je također sve veći problem pa su aktualna tematika nogometne škole gdje se više klubova spajaju u zajendičku školu jer jednostavno svaki za sebe više ne mogu opstati zbog premalog broja djece.
