- Ovo iskustvo bilo mi je zaista inspirirajuće i motivirajuće, nije bilo nimalo lako, no ponekad treba izaći iz svoje zone komfora i prepustiti se - kaže Adriana
Srednja škola Prelog podijelila je sjajno iskustvo svoje gimnazijalke Adriane Kolarek koja se prošlog ljeta prijavila na natječaj projekta “Sommer im Schloss” i mjesec dana provela “studirajući” u Bad Mergentheimu u Njemačkoj.
Adriana, kako si saznala za projekt “Sommer im Schloss”?
Kako sam učila njemački jezik samo u školi, mislila sam da će mi dobro doći neko iskustvo s izvornim govornicima. S obzirom na to da gimnazijski program ima manje mogućnosti za razmjenu od strukovnih zanimanja (barem je do sada tako bilo), bila sam jako sretna kad nas je profesorica njemačkoga jezika Tanja Baksa informirala o ovome projektu.
O čemu se zapravo radi?
Projekt “Sommer im Schloss” se održao u osmom mjesecu 2018. godine u pokrajini Baden-Württemberg, u gradiću Bad Mergentheimu. Inače, radi se o jednomjesečnom projektu koji okuplja maturante iz gotovo svih europskih država te im predstavlja dualni studij na njihovu fakultetu. Kako su Nijemci poznati po organiziranosti i puno papirologije, takva je bila prijava i za ovaj projekt. Trebalo se prijaviti do 6. mjeseca, a pozitivan odgovor sam dobila tek sredinom 7. mjeseca.
Kako si putovala tamo?
Putovala sam sa svojom dragom profesoricom koja me pratila tamo i bila par dana sa mnom. Putovale smo prvo autobusom iz Varaždina, zatim drugim iz Münchena i na kraju iz Würzburga vlakom do konačnog odredišta u kojem sam provela ljetne “praznike”, Bad Mergentheima.
Kako je izgledao tvoj dan i tko je sve sudjelovao?
Odabrano je bilo desetak učenika – tri Bugara, tri Talijana, dva Mađara, i jedina Hrvatica – ja. Još prije polaska smo dobili četverotjedno isplanirano vrijeme na minutu. Moj radni dan započeo je ustajanjem u 6 sati, spremanjem doručka i odlaskom na nastavu u 8 sati. Na nastavi ujutro smo učili o njemačkoj kulturi i običajima, osmišljavali vlastite kreativne projekte, ali i ponovili malo gramatike, naravno. Pauzu smo imali od 12 do 13 sati za ručak i već u 13 sati nas je dočekao drugi profesor s novim izazovima.
Na nastavi popodne smo imali pripreme za tzv. “speed dating”, razgovor s poslodavcima koji nude sponzorstvo za dualni studij. Dualni studij je posebna vrsta studija, razvijena najviše u Njemačkoj, gdje tri mjeseca student ide na predavanja na fakultetu, a tri mjeseca radi kod poslodavca koji ga je zaposlio te tamo stječe iskustvo, a pritom ima i plaću. Te pripreme su se sastojale od izrade savršeno oblikovanog životopisa, pisanja motivacijskih govora, ali i posjeta mnogim tvrtkama u blizini. Nastava je završila prosječno u 17-18 sati te sam si u nastavku dana složila večeru i pisala domaću zadaću.
Kako si se snalazila tamo, kakav ti je bio smještaj, hrana?
Kako i sam projekt nosi naziv “Sommer im Schloss” (“Ljeto u dvorcu”), i mi smo bili smješteni u stanove koji su bili u sklopu dvorca. Ja sam dijelila prekrasan novi stan s Federicom, kolegicom iz Italije, u kojem je svaka imala vlastitu sobu. Što se prehrane tiče, moram priznati, trebalo mi je dobrih dva tjedna da se snađem. U manjku vremena (i mame), teško se u početku bilo snaći, ali nekako smo preživjeli. Najviše mi se sviđao njemački doručak jer je jako sličan međimurskom.
Moja je cimerica, na primjer, baš poput prave Talijanke, jela za doručak isključivo slatko (muffine i slično), dok sam ja “kruha i salamu”, pa je baš štosno bilo vidjeti razlike u kulturama.
Koja ste sve mjesta posjetili i što ti je bilo najzanimljivije?
Osim zaista napornog tempa na nastavi, bilo je nešto vremena i za opuštanje, najviše vikendom. Tako smo posjetili vinariju i pivovaru gdje su nam prezentirali njihovu proizvodnju, jako dragi gradonačelnik poklonio nam je cjelodnevnu ulaznicu za terme, te nas pozvao na Volksfest, gdje se i družio s nama. Od “većih” izleta, proveli smo jedan prekrasan vikend u 45 kilometara udaljenom Würzburgu.
Würzbug me se posebno dojmio svojom bogatom povijesnom ostavštinom, ali i glavnom atrakcijom, “Alte Mainbrücke”, starim mostom na rijeci Majni, koji je prepun ljudi koji ispijaju čašu vina na njemu, jer, kako kažu, to je tradicija. U Würzburgu smo prenoćili u “Jugendherberge”, prenočištu za mlade koje je bilo jako moderno i dojmljivo uređeno, s mladim osobama koje putuju iz cijelog svijeta.
Kako ti se svidjelo novo iskustvo i što će ti najviše ostati u sjećanju?
Od nekih važnijih trenutaka još bih izdvojila snimanje za njemačku televiziju “Deutsche Welle”, snimanje za “PASCH-net” o našem projektu, pisanje tekstova za naš časopis koji smo sami izradili… Jedan od najvećih doživljaja bio mi je na samom kraju, kada sam putovala kući sama s dva velika teška kovčega. Mogu samo reći hvala Bogu na dobroj njemačkoj prometnoj povezanosti i dobrim ljudima koji su mi pomagali vući te kovčege.
Putovanje je zaista bilo turbulentno, a kad dodamo još k tome brzi vlak “ICE” koji je išao iz Essena u München, sa više od 27 vagona i brzinom od 290 km/h, to je samo zaokružilo ovo divno iskustvo. Ovo iskustvo bilo mi je zaista inspirirajuće i motivirajuće, nije bilo nimalo lako, no ponekad treba izaći iz svoje zone komfora i prepustiti se – završila je.