Osnovci Kotoribe su u petak proslavili Dan škole. Treću godinu za redom obilježili su ga uz Majčin dan kako bi svojim majkama i bakama podarili ono najvrjednije – svoje uspjehe i postignuća tijekom školske godine.
>>> FOTO Dan škole u Kotoribi u znaku Majčinog dana, stigao i Siniša Cmrk
– Najvažniji posao na svijetu je biti majka. Kad je Bog odlučio stvoriti majku, to je izgledalo ovako – istaknula je, pozdravljajući nazočne, Snježana Matoš, prof., ravnateljica OŠ Jože Horvata i nastavila:
– Trudio se nekoliko dana kad mu pristupi jedan anđeo i reče:” Ovo će te stvarno namučiti, čemu trošiti toliko vremena?
“Bog odvrati:” Da, a jesi li čitao potrebna svojstva iz narudžbenice ? Mora biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike… Živjeti od kave i ostataka hrane od prethodnog dana… Imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti; od slomljene noge do ljubavnog razočaranja… Imati šest pari ruku…”
Anđeo slegne ramenima i odvrati s nevjericom: “Šest pari?”
” Nisu mi problem ruke”, reče Bog, “nego tri para očiju što ih mora imati”. “Zašto toliko?”
Bog objasni: “Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita:” Što radite unutra, djeco?”, premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da bi sinu koji se uvalio u nevolje mogla potiho reći: “Razumijem, i volim te!”
“Gospodine”, reče anđeo, nemoćno ispruživši ruke, “Idi na počinak, sutra ćeš ponovno pokušati”.
” Ne mogu”, reče Bog. “Već sam gotovo pri kraju. Načinio sam jednu koja ozdravlja sama od sebe kad je bolesna, može pripremiti objed za šest osoba s pola kilograma mljevena mesa i uspijeva u miru okupati devetogodišnjeg dječaka.”
Anđeo polako obiđe uzorak majke, motreći je radoznalo.
“Prenježna je”, reče zabrinuto.
” Ali je otporna!”, odvrati Bog zaneseno. “Ti nemaš pojma” koliko može učiniti i podnijeti jedna majka!”
“Zna li razmišljati ?”
” Ne samo to, nego se i izvrsno služi razumom i pronalazi rješenja i u najsloženijim situacijama”, odvrati Stvoritelj.
Anđeo tada priđe bliže uzorku i prstom mu prođe niz lice.
” Ovdje je nešto viška”, primijeti.
“Nije to višak”, ispravi ga Gospodin, “Nego suza”.
“A čemu ona služi?”
“Za izražavanje radosti, žalosti,razočaranja, boli, samoće i ponosa.”
“Ti si genij!”, uskliknu anđeo.
“Istinu govoreći, suzu nisam ja tamo postavio”, otužno će Bog.
Upravo zbog toga su majke, bake učenika na velebnoj priredbi otvorila svoja srca…, a priču nagradile dugim i iskrenim pljeskom.
