U petak, 10. studenog u 18 sati u programu “Kino za mlade” gledali smo njemački film “Dok smo sanjali” redatelja Andreasa Drasena. Glavni likovi su Rico, Daniel, Paul i Mark, pioniri s crvenim maramama oko vrata.
Odmah na početku, prije filma, upoznali smo profesoricu A. Bratinšćak koja nas je uvela u film te nas ukratko upoznala s radnjom i problemima u filmu. Bila je to priča koja se odvijala u Leipzigu nakon propasti Istočne Njemačke.
Pet najboljih prijatelja odrasta u tom teškom razdoblju, procesu ujedinjenja zemlje u kojem su postavljena nova pravila. Mladići se provode, kradu automobile, uzimaju alkohol i hranu iz trgovina, eksperimentiraju s drogama, bježe od roditelja, razbijaju stvari na ulicama te otvaraju svoj vlastiti disko klub u kojem se i odvijaju sukobi i tučnjave protiv druge skupine mladića tj. neonacista koji žele zauzeti njihov disko kako bi u njemu prodavali svoju drogu.
Njihovi životi nalaze se pred mnoštvom izazova i razočaranja. Svaki od mladića imao je neki cilj u životu, npr. Rico je želio boksačku karijeru, no zbog svog divljačkog ponašanja mu to i nije uspjelo, Daniel sanja o velikoj ljubavi sa Starletom, najljepšom djevojkom u Lepzigu te o novinarskoj karijeri. Na kraju, budućnost im se nije ostvarila, Mark umire, a Rico odlazi u zatvor.
Film je nominiran za nagradu Zlatnog medvjeda 2015 godine te za najbolju montažu German Film Awards, također 2015. godine. Ovaj film je prikazao i probleme današnjih tinejdžera koji su povodljivi, eksperimentiraju s opasnim stvarima. Na mene je ostavio jak dojam i jednu veliku poruku. Smatram da ne bismo smjeli biti pod utjecajem društva i trebamo odgovarati za svoje postupke.
Profesorica hrvatskog jezika Senka Sklepić kaže da je film bio težak zbog mnogo nasilja, tučnjava koje su se desile. Zašto nam prikazuju takve filmove? Užasni kadrovi izazvali su duboke dojmove. Mi učenici to lakše podnosimo.
