Ukrcali smo se 19. rujna i krenuli s parkirališta naše ‘omiljene’ 1. Osnovne. Mi osmaši napunili smo dva velika autobusa, 8.a i d prvi, a 8.b i c drugi. S nama u pratnji bilo je 6 učitelja i turistički vodiči.
Prva destinacija bio je otok Krk. Tu smo osjetili miris mora iako nam je doživljaj remetila kiša koja je neumorno padala cijelim putem. Došli smo do mjesta Punat te se brodom odvezli do otočića Košljuna. Košljun nas je uveo u rimsko doba. Tamo smo ušli u franjevački samostan i crkvu Navještenja te razgledali etnografsku zbirku.
Kako Bašćanska ploča ne bi ostala dio teorije iz udžbenika, imali smo priliku vidjeti kopiju jednog od najstarijih spomenika hrvatskog jezika uživo. Iznenadili smo se koliko je crkvica sv. Lucije minijaturna, a toliko bogata i važna za povijest Hrvata i hrvatskog jezika. Postoji mali problem. Morat ćemo ponoviti gradivo jer nismo baš slušali. Jedva smo čekali dolazak na Cres.
Trajekt nas je prebacio na Cres. Raspoloženje je poraslo, u autobusu je vladala živa ludnica od uzbuđenja. Zlatni lav nas je čekao! Očekivanja su bila daleko viša od stvarnosti. Zlatni lav nije baš sjajio na prvi pogled. Ubrzo izgled sobe nije bio nimalo važan.
Započelo je druženje, brbljanje, cerekanje i glupiranje. Šteta što su istovremeno odrasli gosti hotela osjetili nemir. Hvala Bogu, ubrzo su pobjegli, a da nismo ni primijetili. Čini nam se da su naši učitelji bili bezbrižni. Toliko smo bili dobri i poslušni. A to da smo posjećivali sve svoje frendove po sobama i budili cijeli hotel, mislimo da ‘nitko’ nije primijetio.
Jutro. Vozili smo se pored Vranskog jezera i trudili se ostati budnima. Kad smo došli u grad Cres, razbudila nas je šetnja uskim gradskim uličicama i sunce koje volimo više od kiše. Vidjeli smo troja gradska vrata, gradsku ložu sa stupom sramote, okruglu kulu i palače plemenitih obitelji. Bilo nam je dosta slušanja vodiča. Jedva smo čekali slobodno poslijepodne. Trudili smo se bilježiti sve posebne trenutke da bi nam ostali u sjećanju. Sve što se desilo u naše slobodno vrijeme ostat će tajna. Tako smo se dogovorili.
Trećeg dana postali smo posvojitelji Iveka! Ivek je naš dobri dupin čiji ćemo život moći pratiti. U Lošinjskom edukacijskom centru o moru ‘Plavi svijet’ saznali smo puno o životu dupina, evoluciji, pravilima ponašanja, zaštiti i hranjenju. U sklopu radionica krenuli smo u potragu za morskim životinjama i algama na obalu.
Pogled prema moru bio je prekrasan pa smo sjeli na kamen i uživali u mirnoj površini plavoga mora zaboravivši na zadano traženje životinja i algi. Upoznali smo se s biljem otoka u Miomirisnom otočkom vrtu. Šteta što nismo osjetili nikakve mirise, ali glavno da smo odslušali još jedno iscrpno predavanje vodiča.
8.b i 8.c imali su više sreće – napravili su svoj vlastiti herbarij s ružmarinom, lavandom, lovorovim listom i još nekoliko mediteranskih biljaka. Saznali su da nas lavanda uspavljuje, a ružmarin razbuđuje. Na ulazu u Muzej Apoksiomena dobili smo medicinske zaštite za cipele.
Izgledali smo kao Štrumfovi, samo su nam kape nedostajale. Odgledali smo film o izvlačenju Apoksiomena iz mora te uživo vidjeli skulpturu koju ni pod koju cijenu nismo smjeli pipnuti niti joj se približiti. Maksimalno trajanje razgleda trajalo je 7 minuta.
Zadnji dan maturalca bio je nešto mirniji od prethodna tri. Spremili smo stvari, ispraznili sobe, ručali i posjetili svoj omiljeni mol prije odlaska prema trajektnoj luci. Naša posljednja destinacija bila je Opatija. U Opatiji smo vidjeli kip Djevojke s galebom te prošli parkom Angiolina. Tu smo se oprostili s morem. Krenuli smo prema Čakovcu.
U Karlovcu u Burger King-u ispraznili smo svoje novčanike, a neki su se oslobodili i cijelog ruksaka. Tek smo za par kilometara ustanovili da ruksak nije na leđima vlasnika. Sva sreća što smo mi, osmaši, ostali svi na broju.
Doživljaji proživljeni kroz sva četiri dana vrijedni su pamćenja jer su nam pomogli da ostanemo ekipa.
