Učenici Tehničke škole Čakovec i ove godine sudjelovali u regati Mirno more
Flota mira Mirno more socijalno-pedagoški je projekt koji organizira austrijska neprofitna organizacija Mirno more, organizacija za socijalno-pedagoške mirovne projekte. Sjedište organizacije je Kritzendorf, pored Beča. Taj projekt već 20 godina predstavlja najveći svjetski jedriličarski projekt za djecu i mlade. Mirno more podupro je 2010. godine i tadašnji glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-Moon.
Sudjelovanje u regati Mirno more vrijedna je nagrada i priznanje učenicima za njihov trud i angažman u školi, a iskustvo, nova prijateljstva i uspomene život svakog sudionika te regate čini bogatijim i plemenitijim.
Ovogodišnja međunarodna regata Mirno more održana je od 17. do 24. rujna. Tehničku školu Čakovec predstavljali su Ivan Levačić i Leon Sinković-Gašparić iz čijih dnevnika donosimo neke od njihovih putositnica.
U jutarnjim satima, 17. rujna krenuli smo autobusom iz Čakovca prema Kaštelima. Međimurski srednjoškolci bili su raspoređeni na dvije jedrilice – Valentinu i Kajumu. Nakon ukrcaja, isplovili smo na najdužu i najljepšu etapu – prema Visu na kojem smo i prenoćili.
Sljedećeg jutra nismo isplovili zbog malih tehničkih problema koji su riješeni tijekom dana. Umjesto plovidbe, naš skiper Kruno poveo nas je u šetnju od grada Visa do Komiže, na drugoj strani otoka. Šetnja je trajala oko šest sati, uz 15 zaustavljanja putem, te je uključivala posjet najvišem vrhu Visa (587 m). S obzirom da smo propustili autobus do Visa, nekoliko narednih sati proveli smo u Komiži čekajući sljedeću autobusnu liniju.
U ponedjeljak smo isplovili i išli na kupanje u obližnju uvalu u kojoj je počela naša edukacija. Skiper nas je poučio kako se sidri brod, što je muring, a što bova. Nakon kupanja, uslijedila je plovidba prema Starom Gradu, na Hvaru. Usput smo naučili kako se diže jedro te kako upravljati jedrilicom. Na Hvar smo uplovili kasno popodne i u njemu smo prenoćili.
Nakon nabavke namirnica sljedećeg jutra, odradili smo polusatnu jutarnju šetnju na obližnje brdo te smo posjetili rodnu kuću hrvatskog renesansnog pjesnika Petra Hektorovića. Po povratku na jedrilicu isplovili smo do Paklenskih otoka, a zatim prema Braču na kojem smo se usidrili u uvali pokraj doline Blaca, dugogodišnjeg obitavališta svećeničkih redova. Tamo smo posjetili samostan koji je ujedno bio i škola za lokalno stanovništvo. Navečer smo isplovili prema Kaštelima te je uslijedilo noćenje.
Srijeda je bila drugi dan bez plovidbe. U cijelom svijetu obilježen je Svjetski dan mira, pa smo ga kao flota mira obilježili i mi. U marini su na mnogim radionicama i druženjima svoj udio dali svi sudionici Mirnog mora. Poslijepodne su bile organizirane sportske aktivnosti, poput jedrenja, odbojke, plivanja i hokeja, na kojima su sudjelovali svi koji su se prijavili. Navečer toga dana svojom točkom predstavile su se ekipe sa svakog broda. Naši brodovi osmislili su točku zajedno sa srpskim i bosanskim jedrilicama. Uslijedila je zabava u disku na otvorenom.
U četvrtak ujutro sve jedrilice – sudionici flote, u formaciji su isplovile prema Trogiru u kojem su svi sudionici istovremeno trubili papirnatim trubicama koje smo dobili. Kod Trogira smo se okrenuli i usmjerili prema Splitu u kojem smo točili gorivo i krenuli prema Pučišćima, na Braču u kojima smo se vezali i prenoćili.
Petak je bio zadnji dan plovidbe. Ujutro smo posjetili Klesarsku školu. U Pučišćima je baš sve napravljeno od bračkog kamena – kuće, krovovi, pločnik, klupice, ulična rasvjeta… Nakon Pučišća smo isplovili prema Kaštelima u kojima su do dugo u noć bili organizirani posljednje zajedničko druženje i oproštaj od jedrenja koje ćemo zauvijek pamtiti. Prepuni dojmova, evo nas ponovo u našem lijepom Međimurju i TŠČ-u u kojima svakodnevno budimo uspomene s naše plovidbe… (kp)
