Chick fight
Potuklo se pet djevojčica starosti (mladosti?) 15 godina. Navodno zbog dečka. Pred mnoštvom gledatelja i navijača. Koji su kompletni događaj snimali mobitelima. I navijali. I objavili na Youtubu. I poslali hrpi portala. Portali su to naravno objavili. Narod voli gledati crnjake. Obračun je bio dogovoren na društvenim mrežama. Na našem lijepom materinjem hrvatskom jeziku cijeli bi događaj nazvali: chick fight.
Šamar, šiba, povlačenje za uho – kao odgojne metode
Nekad davno, prije kojih tridesetak godinica, tukli su se uglavnom dječaci. Kad bi se potukle djevojčice to bi bilo ravno sramoti stoljeća. To je bilo mračno doba u kojem su učitelji još smjeli opaliti koji šamar ili packu bezobraznom učeniku, doba kad su roditelji i učitelji bili na istoj strani odgoja, doba kad nije bilo Zdravstvenog ni Građanskog odgoja, a ni Vjeronauka u školama. Doba kad se nisu deklarativno postavljale ploče po školama na kojima piše ‘Ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje’ (a onda se klinci pokraj te iste ploče pomlate bez pardona). Bilo je to doba kad se, figurativno rečeno, znalo ‘tko je pas, a tko kost’.
Danas, kad su školski sustavi nemoćni pred nasiljem i bezobrazlukom učenika (o dozvoljenim pedagoškim mjerama već je pisano u kolumni), kad su roditelji bezuvjetno na strani djeteta, a protiv učitelja, kad imamo hrpe propisa koji djecu upućuju na njihova prava, događaju se, eto, brutalne ulične tučnjave i to ni manje ni više već djevojaka. Djevojčica!
Zašto?
Ni jedan oblik nasilja nema opravdanja. Nisu nekadašnji šamari i šibe u školama bili poželjni i nisu rješavali probleme. Šamare i šibe u današnje su vrijeme zamijenili razgovori, restitucija, savjeti psihologa i razni drugi oblici nenasilnog rješavanja problema. No, sustav je ipak negdje zakazao.
Čitam na forumu portala katolicki.info post koji kaže: ‘Svi smo više manje dobili batina kao mali. Čini mi se da nitko nije od toga poblesavio, ali smo ako zbog ničeg drugog a ono zbog toga poštivali roditelje i učitelje, što danas nije slučaj. Nije mi jasno kuda sve ovo vodi i gdje je granica tolerancije na dječje ispade. Kažu šiba se savija dok je mlada, poslije je kasno i puca ako ju saviješ.’ U Bibliji piše: ‘Savij mu šiju dok je mlad i nagnječi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko.’ (izvor: biblija.net) Jesu li djevojčice iz uvoda doslovno shvatile te riječi? Da je ‘savijanje šije i gnječenje rebara’ nešto poželjno? Da se tako rješavaju razmirice?
Od kud tolika agresija u djeci? Ej, da se potuku djevojčice od petnaest godina!?! Javno! Pred publikom. A koji su to bolesni porivi u djeci koja su okolo stajala, gledala, navijala, snimala? Obično kad djeca nešto loše naprave slučajni prolaznici vole reći: ‘Tako te uče u školi?’. To je omiljena rečenica kad djeca naprave nešto što ne valja.
Vjerujem da su i kod ovog slučaja mnogi postavili pitanje: ‘Tako ih uče u školi?’. Ne! Tako ih ne uče u školama! Agresiju su djevojčice donijele iz roditeljskog doma. Psovke izgovorene u obračunu nisu naučile na nastavi. Ne postoji predmet Psovanje i tučnjava niti udžbenik Mala enciklopedija sočnih psovki i uvreda.
Budući da su sad male nasilnice stekle medijsku slavu, ali onu negativnu, ostaje nada da će i one, ali i druga djeca izvući pouku da nismo na Divljem zapadu, da se sukobi ne rješavaju nasiljem i da se ipak volimo deklarirati kao civilizirano društvo.
Za rubriku vjerovali ili ne
Klinci su zaista nevjerojatni. Prije točno 20 godina jedan je moj nestašan prvašić dobio jedinicu. Ne sjećam se više o kojem se predmetu radilo. Uglavnom, ispit iz kojeg je pala jedinica bio je poslan roditeljima na potpis. Budući da je bilo vrlo riskantno po dobivanje kazne ili batina pokazati mami ispit i tražiti potpis, majstor je sam, tek naučenim pisanim slovima, napisao mamino ime na ispit. I mrtav hladan mi predao ispit s ‘potpisom’.
Najbolji dio je bio taj što je bio uvjeren da ću ja pasti na foru da mama piše rukopisom prvašića. I da je to njezin potpis. Danas je taj ‘klinac’ krasan odrastao mladić, vrijedan i pametan. A meni je ostavio uspomenu za pričati unucima. Ako će ovo čitati, znam da će se prepoznati i šaljem mu veliku pusu.
Nedavno se povijest ponovila. Drugi klinac, vrlo slične tjelesne građe, pa čak i vrlo slične naravi kao onaj iz prvog dijela priče, dodao mi je materijala za pričanje priča unucima jednog dana. Naime, ovaj prvašić nadmašio je svog predhodnika – potpisao je na čak tri mjesta i mamu i tatu. Na dva mjesta ružičastim flomasterom, a na jednom mjestu olovkom. Sreća pa smo sva pisana slova iz imena ovih roditelja već učili pa nije imao većih problema sa spajanjem slova.
I preda on meni tako dva listića i pisanku s ‘potpisima’. Kad sam ja prasnula u smijeh, on je briznuo u plač. Nisam mu rekla ni riječ, samo sam se počela smijati, ali njemu je istog trena sve bilo jasno: krivotvorenje nije prošlo! Bilo mi ga je žao, no roditelje sam morala pozvati na razgovor. Ovaj majstor je i izrezao dio listića gdje sam dopisala da nije na vrijeme predao jedan listić na potpis. Predviđam mu uspješnu političku karijeru u budućnosti.
Što li se samo događa u tim malim glavicama da dođu na takve ideje? U redu, strah od kazne ili razočaravanja roditelja (mada, moram napomenuti da su roditelji razumni ljudi, a dječačić je inače pametno i dobro dijete) možda može objasniti pokušaj krivotvorenja roditeljskog potpisa, ali, zaboga, zar zaista misle da će to proći kod učiteljice? Kako bilo da bilo, imam priču više za uspomene u mirovini.
Čitanje s razumijevanjem
U prošloj kolumni osvrnula sam se na razna učenička natjecanja. Pa sam tako iskarikirala bodovanje na natjecanjima u matematici. Uz tekst da se bodovi cjepkaju na sitne dijelove lijepo sam napisala da karikiram. Za neupućene, karikirati znači (tal. Caricare – teretiti, opteretiti) praviti karikature; unakaziti, nagrditi; preuveličavati određene osobine kod koga ili čega radi ismijavanja; pretovariti; trg. opteretiti nekoga mjenicama (izvor: onlinerjecnik.com). Dakle, malo sam se narugala sitničarenju i cjepidlačenju koje je česta pojava na tim natjecanjima. Svima koji su se našli pogođeni tim sarkazmom ili su me ozbiljno shvatili ili pomislili da se zaista na matematičkim natjecanjima boduje na razlomke, duboko se ispričavam.
