Iako se na sigurnijem internetu na satovima informatike radi tijekom cijele školske godine (pogotovo u veljači), kad god se ukaže prilika ili kad nas neka životna događanja, odnosno iskustva, navedu na to, ove smo godine odlučili po prvi put na ovakav, sveobuhvatniji, način obilježiti Dan sigurnijeg interneta u našoj školi.
Ovo se obilježavanje obično odvija drugi dan drugog tjedna u veljači svake godine, ali mi smo ga morali, radi više drugih aktivnosti unutar škole, malčice odgoditi za prošli petak. To nije posebno poremetilo dinamiku događanja, dapače, učenici su cijeli mjesec preko raznih sredstava javnog informiranja bili obavještavani i, na neki način, pripremani za ovu temu. Zanimljivo je bilo kako su učenici, što se više bližio zacrtani datum, sve više, sve nestrpljivije ispitivali o tome.
Prvi dogovor oko ovog obilježavanja, na razini cijelog kolektiva, bio je još u kolovozu prošle godine. To je važno zbog toga što je obuhvat pripremnih radnji bio prilično širok. Voditelj cijelog ovog poduhvata i osoba koja je, moglo bi se reći, obavila poslove gotovo “od A do Ž” bio je učitelj informatike, Alan Belak.
Naime, prvo se pristupilo online anketi kojom se htjelo staviti u središte zbivanja, prvenstveno, naše učenike, te doznati koliko su često, na kojim sadržajima na internetu i znaju li za razne opasnosti koje na njih pri tom vrebaju. Trebalo je prvo napisati pitanja, čiji je broj s vremenom polako rastao a, osim toga, stalno smo ih preoblikovali kako bi se dobila što potpunija slika istraživane materije i kako bi se obuhvatilo što više mogućih učeničkih odgovora. Nakon toga je trebalo kreirati online anketu i dati je na ispunjavanje svim učenicima od 4. do 8. r. To se odvijalo u učionici informatike, razred po razred.
Cijeli je proces trajao mjesecima. Slijedila je izrada tri prigodne prezentacije tj. radionice u kojima smo pomoću grafički prikazanih odgovora na pitanja iz ankete, učenicima objasnili koji su odgovori bili krivi, koji su bili pravi, zašto je to tako, te što bi se u svakodnevnom životu trebalo poduzeti kako bi se ispravile eventualne greške. Paralelno s tim je učitelj informatike, izrađivao svoju prezentaciju te, zajedno sa još jednom učenicom i učenikom, koordinirao izradu još dvije prezentacije. Da mu ne bi bilo dosadno, izrađivao je i prigodnu HTML5 igricu koju ćete, vjerujem, moći odigrati preko dolje priložene poveznice. Iako je, od početka planiranja do samog događanja, za realizaciju ostavljeno praktično pola godine, radilo se intenzivno sve do uoči samog dana obilježavanja.
Obilježavanje Dana sigurnijeg interneta je održano u prošli petak na način da se u međusmjeni, posebnom organizacijom nastave za taj dan, stvorio prostor od 2 sunčana sata. Trebalo nam je petnaestak minuta za pripremne radnje, te isto toliko za završne radnje, dok je 1,5 sat ostao za samo događanje.
Događanju je prisustvovalo više od 130 učenica i učenika naše škole od 4. do 8. r., te dio učiteljica, uglavnom iz predmetne nastave koje su održavale red i mir. Uvodno je kroz prezentaciju učitelja informatike, učenicima objašnjeno zbog čega se obilježava Dan sigurnijeg interneta, a kroz dio grafički prikazanih pitanja i odgovora iz online ankete dane su im smjernice o dobrom i lošem ponašanju dok smo na internetu (na Facebooku, na igricama i sl.), te kako se zaštititi od neželjenih posljedica.
Sličan pristup upotrebom grafičkog prikaza pitanja i odgovora iz ankete nakon kojih su slijedili komentari o dobrim i lošim odgovorima kao i ukazivanje na dobre prakse odvijao se i u učeničkim prezentacijama.
Učenik Boris Vražić se u svojoj prezentaciji usredotočio na opći dio sigurnosti na internetu, a prvenstveno na zaštitu od virusa, spywarea, na vatrozid, osvježavanje operativnog sustava (Windowsa i dr.) itd. Na kraju prezentacije je učenicima pokazano kako aktivirati vatrozid, kako podesiti osvježavanje antivirusnog programa i sl. Zapaženu, završnu prezentaciju imala je učenica Doris Malović, također iz 7. r., koja se usredotočila na društvene mreže, tj. prvenstveno, naravno, na Facebook i na poteškoće koje se ovdje mogu pojaviti te kako ih riješiti.
Pri kraju njenog izlaganja je bila mini radionica blokiranja neželjenih “prijatelja” tj. komentara. Nakon sve tri prezentacije slijedila je rasprava i iznošenje osobnih iskustava. Kulminacija je bila igranje HTML5 igrice, igrive na smartfonima, tabletima i računalima, napravljene posebno za tu priliku. Svaki je razred dao svog kandidata koji je trebao, prolazeći dvije razine igrice, osvojiti što više bodova odgovaranjem na točna pitanja u što kraćem vremenu.
Navijanje je bilo zdušno i gromoglasno. Ni klubovi koji igraju napetije međunarodne dvoranske utakmice ne bi ga se postidjeli. Na kraju su trojici najuspješnijih igrača podijeljena priznanja. Svaki je učenik (uključujući i one učenike od 1. do 3. r. ranije na nastavi) i učitelj dobio letak, na kojem su, kroz tekst i slike, bile navedene najvažnije informacije vezane na sigurnost na internetu.
S obzirom da kasnije nismo, ni po školi a ni oko nje, naišli na odbačene letke imamo razloga vjerovati da je dobar dio njih dospio u domove učenika što i je bio cilj, jer je roditelji imaju značajnu ulogu u internetskoj sigurnosti djece. Ukoliko učenici usvoje samo dio onoga što im je tijekom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta izloženo, pa makar to bila samo dva-tri savjeta, može se smatrati da je uloženo trud i vrijeme imalo smisla.