Priopćenejm za javnost na temu Mesapa i sajmovanja u Međimurju danas se oglasila Hrvatska demokršćanska stranka – Podružnica za Međimursku županiju – Ogranak Nedelišće. Njihovo propćenje koje potpisuje mr.sc. Franjo Cimerman, član predsjedništva HDS-a MŽ.
“Mesap se nije uspio nametnuti kao međunarodni sajmeni prostor, pa čak niti kao regionalni ili županijski. Mesap, koji je nekad težio tome da bude snažan brand za sajmeno okupljanje na području sjeverozapadne Hrvatske, iz godine u godinu bilježi sve slabije poslovne rezultate.
Broj izlagača na sajmovima je svake godine sve manji i značajno se približava kritičnoj masi u kojoj izlaganje gubi svaki smisao. Broj posjetitelja se također smanjuje, pa se događa, kao na nedavno održanom sajmu Libar, da u centralnom terminu, subota poslijepodne, na bini svira orkestar, a broj posjetitelja u dvorani je manji od broja članova orkestra. Hrvatska demokršćanska stranka Međimurske županije stoga smatra važnim ukazati na način poslovanja i rezultate javnog poduzeća MESAP d.o.o., ali i na razvoj sajmenog gospodarstva u Međimurju kao zasebne grane s velikim potencijalom.
Problemi Mesapa su kulminirali upravo proteklih mjeseci kada je, prvo državna revizija donijela negativno mišljenje o poslovanju Mesapa i ukazala na neispunjenje osnovnog cilja poslovanja, a zatim i poslovna banka koja je blokirala financijski račun poduzeća i široj javnosti ukazala na loše financijsko stanje. No, najžalosnije je što su ovi događaji pokazali da lokalne vlasti (Općina Nedelišće i Županija međimurska) kao odgovor na teško stanje nude isključivo dnevnopolitička prebacivanja odgovornosti, te međusobno optuživanje tipa: tko je sada na redu da pokrpa financijske gubitke.
Demokršćani smatraju da su pravi problemi Mesapa duboko ukorijenjeni u njegovo višegodišnje poslovanje. Institucija koja je težila tome da postane međunarodni sajmeni prostor, ne uživa status nositelja sajmovanja niti u Međimurju. Tako imamo situaciju da se sajmovi voćarstva, vina, krumpira, cvijeća, obrtništva, itd., odvijaju u školskim dvoranama susjednih općina, dok dvorana Mesapa zjapi prazna.
Mesap nije uspio razviti specijalizirane sajmove, koji su danas jedini održivi, pa se na istom sajmu kombiniraju knjige, s glazbenim instrumentima i informatičkom opremom. Mesap nema pravu strategiju razvoja jer se usprkos višegodišnjim negativnim trendovima stvari rade na identičan način. Ova sajmena institucija se većinski financira iz proračuna (što općinskih, što državnih, što iz ministarstava), i iako je sada već vrlo jasno da ovakvo poslovanje nema budućnost, prešutno se u njega upumpavaju velika financijska sredstva (više od milijun kuna godišnje), te se svi problemi guraju pod tepih.
Unatoč globalnim komunikacijskim trendovima, promjenama i unaprijeđenjima svjetsko gospodarstvo i dalje ključne gospodarske aktivnosti artikulira i prezentira putem sajmova. Primjere za to imamo diljem “stare” i “nove” Europe, dok je Hrvatska, na žalost, kao i u drugim ekonomskim pokazateljima na repu tih zbivanja. Međimurska županija kao gospodarski relativno razvijena regija u hrvatskim okvirima, mogla je temeljem svojega zemljopisnog položaja, bogate tradicije sajmovanja i nespornog europskog pristupa u poslovanju biti perjanica u tom važnom području ekonomije.
No, suprotno tome u skromnim hrvatskim gabaritima, Međimurje ima minoran značaj u tom segmentu, a primjeri nekih županija sa mnogo skromnijim gospodarskim temeljima, potvrda su da se na tom planu vodila pogrešna i štetna politika. Činjenice su da sve sajmene priredbe u županiji žive od proračunskog novca, da mahom imaju negativne i silazne trendove u poslovanju i da nema nikakvog potrebnog sinergijskog učinka, kako međusobnog, tako prema gospodarstvu, ozbiljni su signal za uzbunu.
Međimurski demokršćani su pred petnaestak godina ponudili svoj program i koncept razvoja te grane gospodarstva, temeljeći ga na tradiciji, obrtništvu, industriji, poljoprivredi i turizmu. Jedna od glavnih komponenta tog programa je koncept jednog, zajedničkog međimurskog projekta, sa korištenjem specifičnosti pojedinih lokalnih jedinica.
Suprotno tome, kreatori županijske politike su atomizirali takve priredbe, pa smo dobili dvadesetak seoskih “proščenja” koji ne mogu funkcionirati bez općinskih i gradskih kasa, a efekti za gospodarstvo su nikakvi, odnosno štetni. Proščeja imaju svoju ulogu u socijalnim i kulturnom životu, no ona nisu relevantna kao progresivni gospodarski pojam.
Slijedom navedenog predlažemo županijskim vlastima, svim čelnicima gradova i općina u županiji da odstupe od nepotrebnog trošenja novca za interne priredbe sa pretencioznim nazivima tih događanja i da se prihvate posla na formiranju zajedničkog projekta – Međimurski sajam (sejem). Za sve općine i gradove tu ima i mjesta i prostora, a rezultat mora biti, dohodovna i perspektivna sajamska priredba (specijalizirani sajmovi), sa multiplicirajućim pozitivnim efektima za međimursko i ukupno hrvatsko gospodarstvo.”
