Temeljem održane saborske rasprave dana 25. veljače o Prijedlogu Zakona o referendumu, na tu temu oglasili su se Laburisti. Napominju kako su su već 2010. i 2013. predlagali konkretne izmjene državnih akata koji reguliraju referendumske inicijative te amstraju da smo zbog nepostojanja sluha za iste, došli stanje tzv. Ustavne krize te u situaciju da se tek sada o tom zakonu raspravlja.
Njihovo priopćenje za javnost prenosimo u nastavku:
“Referendum je u većini modernih demokratskih država osnovni oblik neposredne demokracije, izravan oblik izražavanja volje građana o pitanjima od osobite važnosti za užu ili širu zajednicu. Prijedlog Zakona o referendumu predviđa skupljanje potpisa za referendum putem interneta (putem sustava e-građanin) te u uredima državne uprave.
Lesar ovaj zakon smatra “antinarodnim” te ukazuje na očitu nepravdu u zakonskom tretmanu zahtjeva glasača i zahtjeva političara, jer je političarima skupljanje potpise za svoju kandidaturu na izborima dopušteno na svakom mjestu, a kod građanskih referendumskih inicijativa potpisi bi se smjeli prikupljati samo u uredima državne uprave, samo u radno vrijeme. Internetsko prikupljanju potpisa imalo bi smisla kada bi 60 posto birača bilo u sustavu e-građanin. Danas ih nema više od 100.000.
Laburisti smatraju kako takav prijedlog prestavlja očitu namjeru da se građanima onemogući sudjelovanje u referendumskim inicijativama jer referendum u sebi krije opasnost da se građani organizirano odupru odlukama vladajuće većine i glasno iskažu otpor politici s kojom se ne slažu. Moderna demokratska država trebala bi olakšati inicijative za održavanje referenduma, što ovaj prijedlog zakona sigurno ne osigurava. Dodatno, ovakav sustav u potpunosti onemogućava inicijatore referenduma u nadzoru nad stvarno prikupljenim brojem potpisa.
Laburisti također ukazuju na problem nepostojanja prepreke da predstavničko tijelo ili izvršna vlast donosi odluku suprotnu referendumskom pitanju, stoga se predlaže uvođenje zabrane donošenja odluka suprotnih referendunskom pitanju od trenutka utvrđenja dovoljnog broja prikupljenih potpisa za referendumsku inicijativu.
Još su 2013. godine predložili da tri pravna akta koji reguliraju područje neposredne demokracije idu paralelno u razmatranje i raspravu: Ustav, novi Zakon o referendumu te Ustavni zakon o Ustavnom sudu koji regulira nadležnost Ustavnog suda kada je građanski referendum u pitanju (vrijeme potrebno za prikupljanje potpisa, mjesta prikupljanja potpisa, način iskazivanja troškova, redosljed odlučivanja Ustavnog suda)
. Već 2010. godine predlagali su da se broj potrebnih potpisa s dosadašnjih 10 posto smanji na 200.000, kao i da se reguliraju područja o kojima se na referendumu ne može odlučivati te da se prag pravovaljanosti referenduma spusti niže od 50 posto. Usporedba radi, dok je u Hrvatskoj na 4.284.889 stanovnika bilo potrebno prikupiti 373.871 potpisa u roku od 15 dana, u Sloveniji na 2.000.000 stanovnika, 40.000 potpisa u roku od 30 dana, u Švicarskoj na 7.400.000 stanovnika, 50.000 potpisa u roku od 90 dana, a u Mađarskoj na 9.800.000 stanovnika potrebno je prikupiti 200.000 potpisa u roku od 120 dana.
Laburisti su predložili i intervenciju u članak 95. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, i to “na način da inicijativni odbor prije prikupljanja potpisa za referendum mora zatražiti ocjenu ustavnosti predloženog referendumskog pitanja pred Ustavnim sudom koji se mora očitovati u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva”, tako da građani prilikom potpisivanja referendumske inicijative budu sigurni kako zahtjev nije protustavan.
Predstavlja li ovaj zakon nastojanje slabljenja direktne vladavine naroda kao osnovnog instrumenta da bi demokracija mogla živjeti u punom smislu te riječi? Pa će nam od demokratske države ostati samo blijedi privid demokracije.”
