“Međimurska županija svijetao je i pozitivan primjer u zbrinjavanju otpada. Svojim primjerom pokazuje da ima dobru volju i ideje na području zaštite okoliša”, sipala je komplimente dojučerašnja ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy za posjeta Međimurju u siječnju.
Domaćin, župan Ivan Perhoč (54) sjao je dok je slušao pohvale stranačke kolegice. Samo četiri i pol mjeseca poslije bio je u prilici da je zamijeni i da Međimurci, za koje se kaže da su uz Riječane SDP-ova najstabilnija glasačka tvrđava, napokon dobiju ministra u vladi Kukuriku koalicije.
No, ništa od toga. Premijer Milanović odlučio se za mladog Mihaela Zmajlovića, a Perhoču je, nakon što je prije nepuna dva tjedna ostao bez mjesta u Predsjedništvu SDP-a, izmaknula i ministarska fotelja.
Županova mantra
I dok on kao mantru ponavlja da samo želi što kvalitetnije odraditi ono za što su ga birači izabrali, a to je posao župana, u lokalnom SDP-u sve su nezadovoljniji njegovom neambicioznošću i nesnalaženjem u lobiranju. Ispražnjena fotelja ministra zaštite okoliša kao da je, kažu, bila skrojena po njegovoj mjeri.
Sedam godina vodi snažnu županijsku stranačku organizaciju, a prije dolaska na dužnost župana devet godina bio je na čelu gradske komunalne tvrtke Čakom, koja je u Čakovcu još prije nekoliko godina uvela sortiranje smeća i čipove na kantama o kojima se u ostatku Hrvatske sad govori kao o znanstvenoj fantastici.
Svi gradovi i općine u Međimurju imaju riješeno zbrinjavanje otpada koji se odvozi na deponij u naselju Totovcu. Za taj je deponij, koji se sanira, bio zainteresiran i varaždinski gradonačelnik Goran Habuš, koji ovih dana panično traži način kako zbrinuti tone smeća, no u Čakovcu su ga glatko odbili nakon pobune građana koji ne žele varaždinsko smeće na svom zemljištu.
Zašto nas zaobilaze
Lokalni SDP-ovci, nakon parlamentarnih izbora na kojima je Kukuriku koalicija u Međimurju dobila više od 52 posto glasova, i Dragicu Zgrebec vidjeli su u ministarskoj fotelji, ističući njezino iskustvo u vođenju tvrtke koja se bavi poljoprivredom i rad u saborskom odboru, no Milanović se odlučio za Tihomira Jakovinu.
– Zašto nas zaobilaze? Svi nas hvale da smo radišni, a nemamo ministra – pitaju. Mogu se uzdati samo u onu – “treća sreća”.
