Zbog tebe sam to što jesam, valjda Bog je tako htio, pa me znaju svi birtaši, kod njih sam zbog tebe pio…, pjevao je frontmen tamburaškog sastava Gazde u prepunom noćnom klubu Antrum u Prelog.
Foto: Velečasni Tomislav Kos (desno)
Prošla je ponoć, zvuk žice atmosferu je doveo do usijanja, gosti se penju na stolove… Među njima je i velečasni Tomislav Kos (29), župnik u međimurskom Pribislavcu. Uhvatio je prijatelja za rame i zapjevao.
Netipičnog svećenika kojeg mladi vole jer se, vele, voli družiti s njima i u ugostiteljskim objektima, a ne samo u crkvi ili u vjeronaučnim dvoranama, prošle je godine, u lipnju, zaredio varaždinski biskup Josip Mrzljak, a već u srpnju odslužio je mladu misu. Ubrzo je postavljen za župnika u Pribislavcu.
Velečasni Tomica, kako ga zovu, dolazi iz vjerničke obitelji, dugo je godina bio i ministrant. Završio je srednju školu za tehničara cestovnog prometa u Čakovcu i zaposlio se kao vozač kamiona. Nakon dvije godine, osjetio je Božji poziv, parkirao kamion i upisao se na Katoličko-bogoslovni fakultet. Odlazak na bogosloviju i zaređenje nije značilo i zbogom druženjima s prijateljima. Može ga se vidjeti u kafićima, na nogometnim utakmicama, utrkama u speedwayu…
Netipični, ali iznimno popularni i voljeni velečasni Tomislav Kos (desno)
– Tomica je pravi pajdaš! Pa što ako je svećenik? I oni se moraju zabavljati – kažu njegovi poznanici. Jedni odobravaju njegov način života, a drugi kažu da svećeniku ipak nije mjesto u noćnim klubovima.
– Svećenik je prije svega čovjek, a tek onda svećenik – kratko će. U Varaždinskoj biskupiji u samo par godina zaređeno je dvadesetak mladih. Prije dva tjedna zaređena su četvorica đakona.
– Nekad ih je bilo puno više jer je u obiteljima bilo i više djece. Promijenio se način života, mijenjaju se i kultura i običaji. Drugi je razlog slabijeg odziva to što se o Crkvi u medijima često piše loše – pojašnjava župnik Kos.
Nije zavladala kriza Božjeg poziva, nego odziva, dodaje. U Crkvi se, veli, puno radi s mladima. – Mi se ne oglašavamo u novinama, ne odlazimo na trgove ili u kafiće po mlade i nagovaramo ih da se upišu na bogosloviju – zaključuje.
