Željko Pavlic predsjednik MDS-a i Zlatko Bacinger, predsjednik Vijeća MDS-a održali su konferenciju za novinare na kojoj je istaknuta nužnost promjene postojećeg izbornog sustava.
– MDS je za promjenu izbornog sustava. Hrvatsku je potrebno decentralizirati u svim njezinim segmentima – stavovi su dvojca iz Međimurskog demokratskog saveza.
Decentralizaciju ne možemo tumačiti samo jednoznačno, kao fiskalnu decentralizaciju – preraspodjelu proračunskih sredstava u korist općina, gradova i županija, već i potrebu da se putem političkog sustava osigura ravnomjerna i ravnopravna zastupljenost svih građana, ali i regija,u Hrvatskom saboru, što je jedan od osnovnih uvjeta za ravnomjeran razvoj RH.
Na žalost, danas to nije slučaj. U sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora koji broji 153 zastupnika, njih pedesetak ili 30 % živi u Zagrebu. Kako Zagreb, prema zadnjem popisu stanovništva broji 682.598 stanovnika ili oko 15 % stanovništva RH, očita je neravnomjernost i neravnopravnost u zastupljenosti pojedinih regija u Hrvatskom saboru.
Od 31 nositelja u našoj izbornoj jedinici, samo njih 13 ima tu prebivalište, dok su samo 3 nositelja iz Međimurja!
Manjkavost postojećeg izbornog zakonodavstva naročito dolazi do izražaja u ovim izborima, što se manifestira u formiranju izbornih lista. Naime, u našoj 3. izbornoj jedinici kandidiralo se 31 izbornih lista koje imaju svoje nositelje. Od 31 nositelja listi samo je 13 iz naše izborne jedinice, a samo 3 nositelja su iz Međimurja. Najviše nositelja lista je iz Zagreba, 12, a ostali su iz gotovo svih dojelova Hrvatske.
Izborna lista 3. jedinice zapravo ima karakteristike državnih propocionalnih izbora, mišljenja su MDS-ovci.
Zbog toga predlažemo ove osnove za promjenu izbornog sustava:
-Granice izbornih jedinica poklopiti s granicama županija, 20 izbornih jedinica + Grad Zagreb.
-Broj zastupnika koji bi se birao, bio bi propocionalan s brojem stanovnika svake županije. Međimurje bi tako imalo 3 sigurna zastupnika.
-Kandidati bi morali imati prebivalište u svojoj izbornoj jedinici.
-Hrvatski sabor imao bi maksimalno 130 zastupnika.
-Smanjiti dobnu granicu za izlazak na izbore na 16 godina, čime bi se osvježilo, pomladilo hrvatsko biračko tijelo.
-Urediti biračke popise, kako neki glasači ne bi imali dvostruko pravo glasa i kako ne bi moglo doći do zloupotrebe biračkog prava.
– Predlažemo da se se granice izbornih jedinica poklope s granicama županija, dakle da postoji 20 jedinica plus Grad Zagreb, s time da bi broj zastupnika koji bi se birao u svakoj jedinici bio proporcionalan s brojem stanovnika svake županije. Na taj način bi Međimurska županija, primjerice, dobila tri sigurna zastupnika (uz uvođenje obaveznog prebivališta kandidata na području izborne jedinice u kojoj se kandidat bira), Istra pet, Primorsko-goranska županija osam, a grad Zagreb 20 zastupnika, ukupno 120, čemu bi se dodali zastupnici dijaspore i manjina, sukladno Ustavu.
Sabor bi imao maksimalno 130 zastupnika, a ne 153 kao danas, tako da bi cijeli sustav bio jeftiniji.
Ovaj model je prihvatljiv iz nekoliko razloga; riješio bi se problem nejednake težine biračkog glasa u izbornim jedinicama (sada se, bez obzira na broj glasača, u svakoj izbornoj jedinici bira 14 zastupnika), birači svake izborne jedinice birali bi kandidate sa prebivalištem u svojoj izbornoj jedinici (nema više “zečeva” i “švercera”, kandidata koje postavlja stranka,a nemaju prebivalište na području izborne jedinice) i osiguralo bi se ravnomjerno, geografsko i političko, predstavljanje birača u Hrvatskom saboru (onemogućila bi se nadzastupljenost, odnosno podzastupljenost nekih krajeva Hrvatske).
Svakako da bi tako cijeli izborni proces imao opći demokratski karakter i vrijeme je da se u tom duhu krene u promjene cjelokupnog izbornog sustava, uključujući tu obavezno i problematiku popisa birača.
A kao primjer da Hrvatski sabor može postati vjeran reprezent, predstavnik političke i teritorijalne slike Hrvatske pokazuje nam izborno zakonodavstvo RH iz 1992. godine (?!). Naime izbornim Zakonima u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske biralo se 124 zastupnika. 60 zastupnika biralo se proporcionalnim načinom tako da je područje čitave Hrvatske činilo jednu izbornu jedinicu i glasači su davali glasove izbornoj listi i nositelju liste.
4 zastupnika biralo se iz redova nacionalnih manjina, a 60 zastupnika biralo se u 60 izbornih jedinica u kojima je bio približno isti broj birača. Izbori u tim izbornim jedinicama bili su većinski, tako da su birači točno znali kojem kandidatu ide njihov glas.
Kao ilustraciju želje zakonodavca da i najmanje sredine imaju svog predstavnika u saboru navodim i izvod iz Zakona o izbornim jedinicama iz 1992. godine u kojem se određuje da je Međimurje (uz neka susjedna područja) podijeljeno u dvije izborne jedinice u kojima se birao po jedan zastupnik, ističu u MDS-u.
Kandidacijska lista MDS-a na izborima za Hrvatski sabor 2011. godine
1. Željko Pavlic, Sveta Marija, (1962.),
predsjednik MDS-a,
diplomirani defektolog.
2. Zlatko Bacinger, Čakovec, (1961.),
predsjednik Vijeća MDS-a,
diplomirani učitelj.
3. Josip Požgaj, Čakovec, (1953.),
predsjednik Ogranka MDS-a Čakovec,
umirovljenik.
4. Zlatko Lovrenčić, Palinovec, (1957.),
vijećnik u OV Općine Donji Kraljevec,
inženjer tehničke struke.
5. Sanja Bacinger, Čakovec, (1963.),
potpredsjednica MDS-a,
diplomirana učiteljica.
6. Ivan Pavlic, Palinovec, (1955.),
tajnik MDS-a,
diplomirani pravnik.
7. Snežana Hižman, Cirkovljan, (1960.),
međimurska pjesnikinja i spisateljica.
8. Tamara Kronast, Čakovec,
Predsjednica Odbora MDSa za školstvo,
diplomirana učiteljica.
9. Željko Ciglarić, Nedelišće, (1959.),
inženjer tehničke struke.
10. Barbara Kneklin, Zasadbreg, (1985.),
magistra odgojno obrazovne struke.
11. Tanja Zelenbaba, Čakovec, (1963.),
diplomirani ekonomist.
12. Zlatko Novak, Šenkovec, (1960.),
vijećnik u OV Općine Šenkovec.
13. Ksenija Polišanski, Prelog, (1971),
tekstilni tehničar.
14. Andreas Lisjak, Sveta Marija, (1973.),
predsjednik OV Općine Sveta Marija,
poznati vatrogasni časnik i aktivist.
