MDS predstavio mjere pomoći tekstilnoj i obućarskoj industriji

MDS predstavio mjere pomoći tekstilnoj i obućarskoj industriji

U subotu, 22. listopada održana je konferencija za medije, na kojoj je predsjednik MDS-a Željko Pavlic predstavio dio Izbornog programa posvećenog gospodarstvu i prijedlogu Mjera za poboljšanje stanja u tekstilnoj i obućarskoj industriji u Međimurju i Hrvatskoj. Protekli tjedan Pavlic je predstavio dio programa koji se odnosi na promet, odnosno njihovo nezadovoljstvo dosadašnjim ulaganjima u nove prometne projekte državnih cesta u Međimurju.

Izborni program MDS-a:

Gospodarstvo: Revitalizacija industrijske proizvodnje

Mjere za poboljšanje stanja u tekstilnoj i obućarskoj

Industriji u Međimurju i Hrvatskoj

Dosadašnja makroekonomska politika u kojoj je rast bio zasnovan na uslugama, zaduživanju, potrošnji, prodaji imovine i gašenju industrije rezultirala je poraznim rezultatima.

Hrvatskoj treba nova ekonomska politika u kojoj su proizvodnja i industrija osnove kvalitetnog i stabilnog razvoja. Događaji u svijetu samo idu u prilog ovoj tezi.

Dosadašnja industrijska politika u Hrvatskoj nije dala željene rezultate, ne samo zbog njezine manjkavosti,već i zbog njezine nepotrebne i nepravedne selektivnosti, koja je postojeće probleme samo produbljivala..

Naime, odnos države prema pojedinim gospodarskim granama, u proteklim godinama bio je različit; od primjera brodogradnje koja je bila protežirana i uvijek dobivala izdašnu pomoć,a računa se da se ta pomoć može mjeriti u milijardama kuna, pa do industrije tekstila i obuće, koja je bila zapostavljena i mogla je , unatoč velikim teškoćama u poslovanju, računati tek na mrvice tj. nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje, smatra Pavlic.

S obzirom da industrija tekstila i obuće ima veliki udio i u gospodarstvu Međimurja, od iznimne je važnosti da se provedu ove predložene Mjere za poboljšanje stanja u tekstilnoj i obućarskoj industriji:

1. Saniranje tekstilne i obućarske grane u Republici Hrvatskoj iz državnog proračuna, prema rješenjima kakva su se primjenila u Belgiji (tzv. Belgijski tekstilni plan).

2. Izvoznicima priznati , putem stimulacija, priznatu godišnju inflaciju na razini Republike Hrvatske,a u visini vlastite ostvarene fakturirane realizacije. Stimulacija se priznaje temeljem priložene dokumentacije za zadnje tri godine.

3. Selektivno pristupiti povlasticama za strane ulagače koji ne posluju prema modelu organizacijske društvene odgovornosti, jer strani ulagači, u velikom broju slučajeva, ne donose nova znanja i tehnologije,već u Hrvatskoj rade doradne poslove, pa nisu do nelojalna konkurencija domaćim proizvođačima, budući da često posižu za kršenjem prava radnika i sindikata, povećavajući tako troškove poreznih obveznika za rad inspekcija, su dova i drugih institucija uz čiju pomoć treba štititi prava zaposlenih.

4. Vratiti zakonsku odredbu prema kojoj HZZO snosi troškove bolovanja koja traju iznad 30 dana.

5. Zabraniti prekomjeran uvoz niskokvalitetnih tekstilnih i obućarskih proizvoda u Hrvatsku, te osigurati da do kupaca u Hrvatskoj ne smije doći proizvod koji ne prati deklaracija o kvaliteti i zdravstvenim implikacijama proizvoda, odnosno svih njegovih sastojaka.

6. Priznati kao besporezni trošak, one troškove koje hrvatski proizvođači poduzimaju radi uvođenja sustava upravljanja kvalitetom, radi izobrazbe menadžmenta i usavršavanja znanja i sposobnosti zaposlenih.

7. Trgovačkim društvima prema kojima postoje tražbine zbog neplaćenih poreza i doprinosa, reprogramirati ove obveze na rok od najduže tri godine,u kojem vremenu rad uprava u ovim društvima trebaju nadzirati predstavnici koje imenuje Vlada, navodi MDS.

Što brža primjena ovih mjera je jako važna, a pogotovo one prve koja govori o potrebi sanacije tekstilne i obućarske industrije, na način kako se to radilo i radi u nekim drugim granama industrije.

Tekstilni i obućarski sektor, unatoč svim teškoćama još uvijek opstaje, makar i u manjem obimu. I da ne bi u potpunosti postao stvar prošlosti, da bismo sačuvali potencijale koji su se razvijali godinama, a mislim na kvalitetne radnice i radnike i tradiciju, treba što prije osigurati uvjete za poboljšanje stanja u ovoj branši.

A da mogućnosti i sredstava ima, pokazuju nam brojna ulaganja i pomoći u neke druge industrijske grane, koja čak i nisu dala željene rezultate. Da je bar i manji dio tih sredstava uložen u tekstil i obuću, sigurno bi imali veću zaposlenost, veći izvoz i bolje plaćene zaposlenike.

Kao primjer nepravednog odnosa prema pojedinim industrijskim granama, a to se može implicirati i kao odnos prema nekim hrvatskim regijama i kao odnos prema ženskom spolu, možemo navesti najnovije poteze Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Naime, prije nekoliko dana je Vijeće Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja odobrilo državne potpore za restruktuiranje brodogradilišta 3. maj i Kraljevica koje je izradila tvrtka Jadranska ulaganja. Time je završen plan restruktuiranja hrvatskih brodogradilišta, jer je prije Agencija odobrila programe Brodosplita i Brodotrogira, rezignira Pavlic i pojašnjava:

Sve ove odluke Agencije donešene su na temelju Zakona o uređenju prava i obveza brodogradilišta u postupku restrukturiranja, koji je donio Hrvatski sabor 20. svibnja 2011. godine. Odredbama tog Zakona predviđeno je, između ostalog, preuzimanje u javni dug obveza koje mogu nastati slijedom programa restrukturiranja i temeljem državnih jamstava izdanih brodogradilištima. To, zapravo, znači da je ozakonjeno da će obaveze brodograditelja (ukoliko se one aktiviraju), a preko javnog duga, otplaćivati svi hrvatski građani. Prema evidenciji Ministarstva financija, trenutačno stanje aktivnih državnih jamstava u brodogradnji iznosi 11.3 milijardi kuna (!!), što iznosi 2 500 kuna po svakom hrvatskom stanovniku.

Evo kako izgleda struktura i veličina aktivnih državnih jamstava po brodogradilištima:

Brodosplit-Brodogradilište d.o.o. Split, 4,4 milijarde kuna,
Brodosplit-Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. Split, 59,0 milijuna kuna,
Brodotrogir d.d., Trogir, 2,1 milijardi kuna,
Brodogradilište Kraljevica d.d., Kraljevica, 979 milijuna kuna,
3. Maj d.d., Rijeka, 2,972 milijarde kuna i
Uljanik d.d. Pula, 733 milijuna kuna.

U obrazloženju Zakona Vlada RH ističe: “Restrukturiranje hrvatske brodogradnje kako bi ona bila u stanju uspješno poslovati na globalnom tržištu i konkurirati brodogradilištima iz drugih zemalja, a polazeći od tržišnih načela, jedan je od ključnih ciljeva gospodarske politike Vlade Republike Hrvatske”. Ova reÄ enica iz obrazloženja je zapravo stav Vlade RH i ilustrira pogrešnu gospodarsku politiku gotovo svih hrvatskih vlada, politiku koja se ne brine o jednakomjernom gospodarskom, demografskom i socijalnom razvoju Hrvatske, već na protežiranju pojedinih gospodarskih grana ( Ponovno ističem izjavu Vlade:”Očuvanje brodogradnje jedan je od ključnih ciljeva gospodarske politike Vlade”.), a time i pojedinih hrvatskih krajeva i pojedinih skupina stanovništva .

O tome nam govori činjenica da je država brodogradnju (iz proračuna, dakle sa sredstvima koja i mi uplaćujemo) subvencionirala i sa 1,1 milijardu kuna godišnje, dok je tekstilna industrija dobivala tek nekoliko desetaka milijuna kuna. Brodogradnja je do sada sanirana sa preko 11 milijardi kuna iz proračuna, i to neuspješno.

O tome nam govori činjenica da su sva navedena brodogradilišta smještena na našoj obali, dok je većina tekstilne industrije smještena na sjeverozapadu Hrvatske. Međimurje je posebno vezano, pa i ovisno, o tekstilnoj industriji. Struktura međimurskog gospodarstva je takva da svaki četvrti zaposlenik radi u tekstilnoj i obućarskoj industriji i to za 50 % prosjećne plaće u Hrvatskoj.

O tome nam govori i činjenica da većinu zaposlenih u tekstilnoj industriji čine žene, i dobivaju puno manje plaće od svojih muških kolega u brodogradnji. Prema najnovijm podacima, u 2011. godini u proizvodnji tekstila i odjeće zaposleno je 21.202 osoba, od toga je 17.668 žena. Ne tako daleke 2005. godine u proizvodnji tekstila i odjeće bilo je zaposleno 32.114 osobe. U brodogradnji je zaposleno 11.000 osoba i u ogomnoj većini to su muškarci.
Posebno trebe istaći podatak da je prosječna plaća žena u prerađivačkoj industriji u Međimurju 2.945 kuna (!!), a prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi 4.615 kuna. (Podaci za 2008. godinu).

Do sada, na žalost, nisu uspjele inicijative koje bi ostvarile ravnopravnost i ukinule ove nepravde. A jedna od prilika bila je i 2007. godine, kada sam kao saborski zastupnik, uz suradnju sindikata i poslodavaca i podršku oporbenih zastupnika, predložio na prihvaćanje Hrvatskom saboru Interpelaciju o pomoći tekstilnoj i obućarskoj industriji. U okviru te Interpelacije billo je predloženo i 7 mjera-zaključaka koje bi obvezale Vladu RH na promjenu politike prema tekstilnoj i obućarskoj industriji. Mjere su bile usuglašene između sindikata i poslodavaca, a sada je pravo vrijeme da se one aktualiziraju. Zbog svega navedenog odlučili smo da te mjere postanu dijelom našeg Izbornog programa, osvrnuo se Željko Pavlic.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije