Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća, svetom misom te svečanom akademijom danas se u Međimurskoj županiji obilježava Dan donošenja rezolucije o odcjepljenju Međimurja od Mađarske države. Naime 23. rujna 2005. godine Hrvatski sabor je dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, 9. siječanj proglasio Spomendanom kao sjećanje na događaj na kojem je narod Međimurja demokratski odlučio da svoju budućnost vidi u državnom-pravnoj vezi s ostatkom hrvatskog naroda. -Ovo je jedan od najznačajnijih datuma međimurske povijesti kazao je međimurski župan Matija Posavec. Spomen je to na dan kada su se ljudi iz ‘sake međimurske hiže’ , odnosno njih 10.000 okupilo u tom vremenu na današnjem Franjevačkom trgu kako bi odlučili o svojoj sudbini.
Veliki utjecaj franjevaca na očuvanju hrvatskog identiteta
Da nije bilo i snažnog utjecaja Zagrebačke nadskupije u jačanju hrvatske nacionalne svijesti, vrlo bi se teško oni koji su tada odlučivali, uvjerili u hrvatski identitet Međimurja. O značaju i utjecaju franjevaca na očuvanju zajedništva hrvatskog naroda i materinjeg jezika u svojoj je propovijedi na današnjoj misi u čakovečkoj crkvi svetog Nikole biskupa , povodom spomendana odcjepljenja Međimurja od Mađarske države govorio i fra Željko Železnjak čakovečki župnik i gvardijan franjevačkog samostana. – danas smo se okupili kao bi obilježili sjećanje na te dan kada su dalekovidni i hrabri ljudi, domoljubi, donijeli dalekosežne povijesne odluke za budućnost našega Međimurja i dobro hrvatskoga naroda.
Te, davne 1919. godine na narodnoj skupštini i misnom slavlju donesena je odluka kojom se Međimurje zauvijek odcjepljuje od Mađarske, kojoj je pripadalo samo pod utjecajem moći i sile, a protiv svoje volje.
– Bio je to odgovor našeg Međimurja Mađarskoj , kazao je fra Železnjak, koja je godinama provodila grubu mađarizaciju, ali nije uspjela otrgnuti ovaj kraj ‘med Murom i Dravom’ od zagrebačke nadbiskupije i pripojiti je mađarskoj biskupiji. Uz mnogobrojne hrvatske domoljube, oslobođenje Međimurja i pripajanje hrvatskoj domovini, velika je zasluga i svećenika, franjevaca koji unatoč progonu, zatvaranju, pa i njihovim ubojstvima nisu pognuli glavu pred mađarizacijom,već su im povjereni puk odgajali na hrvatskom jeziku, pjevali hrvatske pjesme što je doprinjelo tomu da se narod osvijesti i očuva svoju kulturnu baštinu i svoj identitet. Ovakva slavlja, kazao je još fra Železnjak, uvijek su prigoda da razmišljamo na kakvim se temeljima gradi bolja budućnost.
Spomenimo i to kako se Rezolucijom, kao i narodnim pjesmama Međimurja zabilježenim u zbirkama dr. Vinka Žganca, u Trianonu dokazivalo da u Međimurju ne žive Mađari nego Hrvati. Isto tako važno je istaknuti kako je dr. Ivan Novak bio prvi građanski povjerenik za Međimurje. Organizirao je cjelokupni javni, gospodarski i politički život u Međimurju, te mu dao snažni hrvatski pečat. Bio je organizator vojnog pohoda hrvatske vojske za oslobođenje od Mađara i priključenje matici zemlji 24. prosinca 1918. godine. Njegovom je zaslugom Međimurje doživjelo svoj povijesni Badnjak 1918., kada je izbavljeno od mađarske vlasti te se vraća matici Hrvatskoj.
