U povodu 7. listopada – Svjetskog dana dostojanstvenog rada priopćenjem za javnost oglasili su se Hrvatski laburisti – Stranka rada Podružnica Međimurske županije. Njihovo priopćenje prenosimo u nastavku.
‘Dok se hrvatska javnost zabavlja političkim igrama, borbom za vlast i položaj, smjenama dekana, kršenjem prava studenata itd., kraj nas neopaženo prolaze stotine tisuća radnika čije se prava krše na različite načine. Govorimo o radnicima koji nisu adekvatno ni dostatno plaćeni za svoj rad, koji rade u lošim uvjetima, kojima su povrijeđena radnička prava i koji jedva preživljavaju od plaće do plaće.
7. listopada se obilježava Svjetski dan dostojanstvenog rada koji Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) obilježava od 2008. godine. Upravo oni provode opsežne ankete u suradnji sa sindikatima 139 zemalja svijeta, a Hrvatsku su pozicionirali u skupinu zemalja u kojima se redovito krše radnička prava. Kako kroz loše zakone, tako i u praksi.
Na ljestvici od 1 do 5 Hrvatskoj su dodijelili osrednju trojku, koja podrazumijeva redovito kršenje prava, redovito uplitanje Vlade ili kompanije u kolektivne ugovore ili propuštanje da se u potpunosti zagarantiraju važni aspekti prava radnika, odnosno da se uklone nedostatci u zakonima i/ili praksi koji omogućavaju učestale povrede radničkih prava.
Hrvatski laburisti konstantno upozoravaju na loš položaj radnika u Hrvatskoj. Bez obzira radi li se o fizičkom ili intelektualnom radu, nedopustiva je hrvatska praksa obezvrjeđivanja rada i radnika.
Nažalost, svakodnevno se suočavamo s kršenjem prava radnika i poslodavcima koji će iskoristiti svaku priliku da radnika zakinu te time sebi povećaju zaradu.
Zakon o radu, kao i prateći podzakonski akt, imaju mnoge manjkavosti koje omogućavaju nedostojanstven položaj svih radnika. Ako tome još pridodamo loše funkcioniranje inspekcijskih službi koje u nadzorima ne uspijevaju utvrditi odgovornost poslodavca i loš položaj radnika, jasno je da se položaj radnika danas čini besperspektivnim.
Svakodnevno od svojih prijatelja, rodbine, susjeda čujemo kako nekome nisu isplatili cijelu plaću, nekoga šalju na godišnji odmor svaki puta kad nema posla, netko nastavlja rad u svom odjelu u kojem je nekad bilo šestero zaposlenih, a danas ih je dvoje i podnose teret obavljanja svog posla uz stalne prigovore kako se ništa ne stigne… Primjera je bezbroj.
Isto tako iz medija doznajemo zabrinjavajuće brojke o broju radnika koji ne primaju plaću, o sramotno maloj najnižoj bruto plaći radnika, o broju blokiranih, sve većem broju radnika koji rade na određeno vrijeme… mogli bismo nabrajati u nedogled. Brojne su posljedice prekarnog rada: nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad, niska ili nikakva radna prava i zaštita. Sa prekarnim radom se prvenstveno suočavaju sezonski radnici, radnici na crno, ugovorni radnici, oni koji obavljaju povremene poslove preko raznih agencija…
Svakako smatramo potrebnim spomenuti uvriježenu isplatu minimalne plaće, dok se do punog ugovorenog iznosa plaće radnik plaća kroz neka druga neoporeziva davanja, čime gubi država (kroz poreze i doprinose) te radnik, budući umirovljenik. Zaštitom dostojanstva rada i radnika, na određeni način, štiti se i dostojanstvo budućih umirovljenika, tihe mase nemoćnih starih ljudi, od kojih velika većina živi na samom rubu egzistencije.
Upravo zato Hrvatski laburisti – Stranka rada koriste Svjetski dan dostojanstvenog rada kako bi ponovno upozorili na ozbiljnost situacije i potrebu hitne izmjene postojećih propisa, što je osnovni preduvjet za očuvanje dostojanstva radnika i pravo na dostojanstven život.’