Ususret parlamentarnim izborima 11.9.2016. godine postavili smo pitanja kandidatima s kandidacijskih lista kako bi se čim bolje mogli predstaviti javnosti i građanima. Slijedeći kandidat koji će se predstaviti je aktivist Davor Vikert (Most).
Odgovorio je na aktualna pitanja, kako planira obrazovane mlade kadrove vratiti u Međimurje, kako će predstavljati naš kraj u Saboru te što Most može učiniti za Hrvatski narod, a ostale velike stranke ne mogu. U nastavku možete pročitati detaljne odgovore.
Tko je Davor Vikert i zašto bi Međimurci baš Vama morali dati svoj preferencijalni glas na nadolazećim izborima za Sabor gdje ste kandidat na listi broj 5 MOST-a?
Ja sam radnik, dolazim iz radničke obitelji i cijeli svoj život sam na poziciji da budem dio naroda i da živim kao većina koja ustvari preživljava ovo što nam serviraju iz koalicije SDP-HDZ. Dakle razumijem osnovne potrebe ljudi i konstanta moga djelovanja kroz narodni aktivizam je vezana za taj segment društva koji je i nositelj istog.
Svatko od ljudi koji imaju pravo birati i biti birani ili žele samo glasati se poput pripadnika određenih političkih grupacija imaju slobodnu volju odabrati za koga će dati svoj preferencijalni glas i na taj način stvarati sebi, a i državi uvijete za napredak, stagniranje ili nastavak urušavanja sustava i sistema. Kada bi oni koji prepoznaju moju iskrenost u nastojanju da se vrati dostojanstvo ‘malome’ čovjeku svojim odabirom zaokružili na Mostovoj listi moj redni broj 12 mogu garantirati da će moje djelovanje biti na istoj liniji, a to je ona osnova iz Ustava RH da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.
Kroz svoj narodni aktivizam zalažem se za ispravljanje nepravdi i borim se protiv onih koji su nam oduzeli dostojanstvo i od naroda napravili ljude pognutih glava i bez dostojanstva! Ljude su uspjeli učiniti apatičnima i indolentnima na političko djelovanje te ih podijelili na tzv. ljevice i desnice koje se po ničemu ne razlikuju osim po sitnom ideološkom razlikovanju (partizani & ustaše) dok su u svemu ostalome svojim ‘radom’ zajednički sudjelovali te razvalili narod i državu te od bogatih i uspješnih seljaka, poduzetnika, obrtnika – napravili robove sustava.
Ja potičem i želim razviti kod ljudih njihov ego dostojanstva, da pruže otpor nedostojnima i da stvari preuzmu u svoje ruke, a ne da daju moć partijama i zajednicama kao interesnim grupacijama.
Imamo to preferencijalno biranje (mada je to minorno i hitno treba između ostaloga, mjenjati izborni zakon) i birajte tako da odaberete predstavnike naroda jer ipak su ovo izbori za Sabor RH gdje će sjediti vaši, narodni, predstavnici, a ne predstavnici stranaka.
Zašto Most? Što Most može učiniti za Hrvatski narod, a ostale velike stranke ne mogu?
Moram naglasiti da nikada nisam bio član niti jedne stranke i nisam član niti jedne stranke, ali kako sazrijevamo u svojoj ‘karakternosti’ shvatio sam da se treba pokušati kroz nešto izboriti za promjene, a u Mostu-NL sam vidio tu nakanu. Most- NL je osvojio, na opće iznenađenje, 19 mandata što je samo po sebi pokazatelj da ljudi ustvari promišljaju politiku i žele te promjene.
Heterogenost Mosta mi se svidjela jer i inače funkcioniram na taj način da mi je draže slušati različitosti i čuti ih te iz takve komunikacije različitosti pogleda stvarati promjene, nego biti klimavac koji će podilaziti politikantskim faktorima usprkos ‘naknadnim pametima’ i neslaganjima sa onim što se podržava.
Naravno da je Most -NL ne savršen i da ima svojih pogrešaka, ali se nadograđuje i mjenja na korist naroda i države ma koliko se partija& zajednica sa svojim satelitima trude da Most- NL prikažu najvećim i jedinim ‘krivcem’ za sve što se odigralo proteklih 25 godina. Most je ostao na svojoj liniji želje da mijenja lice politike i da se napokon ukine politikantstvo.
Postoji li način da mlade, obrazovane kadrove vratimo nakon fakulteta u rodno Međimurje?
Naravno da postoji. Prvi i osnovni uvijet da oni to žele kao takvi. Svijesni smo da oni školovanjem u drugim sredinama stječu i druge navike, prijateljstva, poznanstva i da je cijeli naš život splet okolnosti ali pošto je ovo političko pitanje onda i odgovor moram usmjeriti u tom pravcu.
Da bi se stvorili uvjeti za ‘povratak’ mladog obrazovanog kadra potrebno je provesti nemali broj reformi, dakle sve to iziskuje godine poslagivanja i preslagivanja da bi se došlo do razine da zadržimo te naše kćeri i sinove u našem Međimurju i da njihovo znaje i sposobnost može doći do izražaja doma i da za te svoje kompetencije oni mogu dostojanstveno živjeti. Ne treba njima ništa posebno, samo dostojanstvo i prilika da mogu živjeti da im je njihova zarada za rad dostatna za slobodan i dostojanstven život njih i njihovih obitelji (o čemu govori i Ustav RH).
Svi pametuju sa parcijalnim idejama oko tog pitanja, ali ono je stvar opće državne politike i reformi regulacije novaca i preusmjeravanja u one koji su radno sposobni i obrazovanjem i idejama neophodni. Možda je i posebno bitno da mladi preuzmu politiku u svoje ruke i da sami počnu stvarati zakone za svoj napredak i ostanak, a samim time i napredak Hrvatske.
Zato poručujem mladima da ne napuštaju zemlju nego da iz nje pošalju one koji su ih doveli (i njihove roditelje) u situaciju da im se nudi ‘sloboda kretanja’.
Ako osvojenim preferencijalnim glasovima uđete u Sabor, kako ćete se zalagati za Međimurje i koga ćete sve zastupati?
Životni san mi je biti narodni zatupnik u Saboru RH i ako mi kojim slučajem narod Međimurja i 3. izborne jedinice (u koju pripadamo) ostvari taj san, zastupat ću narod, interese sela i poljoprivrede, obrtnika, malih i srednjih poduzetnika, mladih, obespravljenih kroz bilo koje oblike u koje ih je doveo sustav i njegovo pogodovanje ‘velikima’.
Znam da to može zvučati kao floskula, ali to je tako jer i ne znam drugačije nego biti dio naroda jer mi je život posložen tako da sam pripadnik naroda, a ne nekakvih stranaka i interesnih grupacija.
Što se tiče zalaganja za Međimurje ono nije posebice apostofirano jer je zalaganje za narod zalaganje za Međimurje i za Hrvatsku.
Na kraju krajeva biramo Saborske zastupnike Republike Hrvatske i posao saborskog zastupnika je služiti narodu RH podjednako svima naravno da je jedan odvažnih pravaca ujednačenosti i ujednačenost naknade za rad, a ne da vrijedni Međimurci budu na dnu tih naknada. Isto tako treba ostatku RH pokazati kvalitete i dosege Međimurja da nauče od nas puno toga (marljiv rad, očuvanje okoliša, zbrinjavanje otpada).
Uglavnom, rad narodnog zastupnika se ne bi smio bazirati na zastupanju regio odakle se dolazi nego na ujednačavanu kvalitete života naroda i boljitku države.
