Nakon objave komentara Franje Cimermana st., obrtnika iz Čakovca na objavljeni članak ‘Župan iznio brojke: Međimurje je s razlogom lokomotiva Hrvatske‘, iz Ureda župana Međimurske županije stigla je reakcija na članak ‘Franjo Cimerman st.: ‘Županova lokomotiva i međimurski hamoti‘ koju prenosimo u nastavku.
‘Poštovani gospodine Franjo Cimerman, u maniri najvećih poeta, pjesnički i lirski je u javnost uputio priopćenje u kojem govori o međimurskim hamotama, lokomotivama i vlakovima. Iako međimursko i hrvatsko obrtništvo te gospodarstvo ni ne pomišljam dovoditi u kontekst proze i lirike, već ih promatram isključivo temeljem argumenata i brojki te mi nije običaj prepucavati se preko medija s pojedincima koji radi vlastite osobne i političke promocije žele prikupiti nekoliko jeftinih poenčića, dužan sam reagirati na iznesene laži i neistine.
Prvo, obrtništvo u Međimurskoj županiji i Hrvatskoj ingerencija je i briga države, a ne lokalne i regionalne samouprave. Zakone i pravila ove države donose i provode nacionalna predstavnička i izvršna tijela, dok lokalna i regionalna samouprava može u okviru svojih ovlasti nadograđivati ili uvoditi nadstandard temeljem postojećih okvira. Upravo zbog toga mi je čudno da se o situaciji međimurskog obrtništva proziva župan i to nekoliko dana nakon što onaj koji proziva plješće predstavniku Vlade RH, ministru poduzetništva i obrta te pritom klima glavom i diže u nebesa aktualnog ministra bez ikakvog upita ili rješenja, što je razumljivo s obzirom na političku opciju. Dakako, to ne znači da je korektno, pretpostavljam nekima nekada i najlakše, pljuvati po županu, uz to koristeći se i lažima.
Drugo, još mi je čudnije što je gospodin Cimerman, kao član skupštine Obrtničke komore i član Upravnog odbora udruženja obrtnika, bio protiv kada je Međimurska županija odlučila financijski pomoći rad Obrtničke komore Međimurja kao krove institucije međimurskih obrtnika, i to u trenutku kada je zbog nacionalne politike bilo upitno daljnje funkcioniranje same institucije. Međimurska županija naime uz podržavanje rada komore proračunskim sredstvima, nastavlja sa stipendiranjem deficitarnih zanimanja te sufinanciranjem nastupa na sajmovima, kao i potporu nizu projekata, a još bolju suradnju uspostavili smo formiranjem posebnog tima stručnjaka u Regionalnoj razvojnoj agenciji REDEA-i gdje se upravo obrtnicima i poduzetnicima pomaže u kandidiranju projekata kako na natječaje ministarstva, tako i za fondove Europe unije.
Treće, gospodin Cimerman navodi da statistički podaci, koje često puta iznosim u javnost, dolaze iz županijske agencije. No nijedna županijska agencija ne radi takvu vrstu statistike, već sukladno internim i općim pravilnicima to rade Hrvatska gospodarska komora i FINA. Za informaciju gospodinu Cimermanu, i jedna i druga su nacionalne agencije. Sumnja u selektivnost odabira subjekata nije na županiji, već na tim institucijama, ali ih očito gospodin Cimerman ne smije prozivati zbog dodvoravanja vlastitoj političkoj opciji.
Žao mi je da kao dugogodišnji obrtnik u svrhu vlastite političke promocije i vođen određenim političkim ideologijama i opcijama, zatire ono što je najveća odlika Međimurja, a to je stvaranje proizvoda, vlastitim rukama i vlastitim žuljevima, u čemu često puta i samopouzdanje može i mora biti izraženo, kako bi za to čuli i drugi, kako bi na taj način postali još konkurentnija i atraktivnija gospodarska sredina.
Šteta je da ne zna da Međimurska županija i jedinice lokalne samouprave nisu te koje formiraju prosjeke plaća i ne otvaraju radna mjesta, nego kroz niz mjera i programa te promocije jednog kraja mogu stvoriti pozitivno poduzetničko okruženje. Ako 2600 poduzeća u Međimurju čini 2,5% poduzeća u zemlji i ta poduzeća čine 1,9% hrvatskog uvoza, a više od 3,5% hrvatskog izvoza, da li je to neuspješno gospodarstvo? Ako poduzeća u Međimurskoj županiji bilježe rast prihoda, rast izvoza, rast investicija, uz povećanje neto dobiti i u konačnici pozitivan saldo, da li je to neuspješno gospodarstvo?
Dakako da smo svjesni prosjeka plaća koje su ispod hrvatskog nivoa i s time nikako nismo zadovoljni, pa nam je dizanje prosjeka apsolutni prioritet u radu, na tome sustavno radimo već niz godina, a rezultati se vide. Međimurci više nemamo najniže plaće u zemlji, čak sedam županija ima prosjek plaća niži od nas, s time da to uključuje i susjednu Varaždinsku, zatim Bjelovarsko – bilogorsku, Virovitičko – podravsku i druge, a rješenje smo pronašli u kontinuiranom povećanju broja investicija i radnih mjesta. Time stvaramo konkurentnije okruženje zbog čega će posljedično poduzetnici prilikom ulaganja biti primorani dati i veće plaće.
Osim toga, kao jedina županija niske plaće kompenziramo na mnoge druge načine pomoću kojih vraćamo našim građanima, olakšavanjem njihove svakodnevice, osiguravanjem udžbenika za osnovnoškolce, prijevoza, asistenata u školama i vrtićima, potporama studentima, poljoprivrednicima, stipendiranjem obrtničkih zanimanja, usklađivanja gospodarstva s potrebama na tržištu rada, efikasnošću javnog sektora, promocijom i mnogim drugim segmentima.
Svjesni smo teških vremena, u hrvatskom gospodarstvu, obrtništvu i poljoprivredi, ali to nije problem koji je nastao jučer i nije problem koji će nestati sutra. Stoga je umjesto lirsko-poetskih floskula potrebno svaki dan raditi, tražiti rješenja, imati dobre projekte, biti servis građanima, efikasan, energičan i sasvim sigurno da će tako s vremenom doći rezultat. Upravo te karakteristike su možda nepoznate gospodinu Cimermanu koji očito nije naučio temeljnu lekciju da ako želite da drugi vas cijene, prvo morate naučiti cijeniti sami sebe.
I na kraju, pozivam ga da malo bolje prouči usporedbu stanja međimurskog gospodarstva i stanja gospodarstva u drugim županijama, to će sigurno biti puno korisnija asketska žrtva od one koju podnosi prema dodvoravanju vlastitoj političkoj opciji. Nikad neću biti poput gospodina Cimermana, koji čak i one dobre rezultate proglašava neuspjehom, koji govori da smo najgori, a zapravo smo bolji i vrjedniji od drugih.
Biti strojovođa je puno lakše kada u vlaku kojim upravlja nisu oni putnici koji postavljaju kamenje na prugu ili u komotnoj unutrašnjosti vlaka vuku ručnu kočnicu. Obzirom da smo ušli u Veliki tjedan, te da ja za razliku od gospodina Cimermana poštujem važnost uskrsnih blagdana, ovime završavam svaku daljnju raspravu o ovoj temi.’
