U zadnjih nekoliko mjeseci imao sam više bliskih susreta na cestama u Čakovcu s automobilima koji su oduzimali prednost i nisu poštivali prometna pravila, a srećom svaki od tih susreta završio je mimoilaženjem bez dodira (kuc kuc o drvo, neka tako i ostane). Lupanje srca i dizanje tlaka ćemo zanemariti, to prođe nakon nekoliko minuta. Jedan događaj koji se dogodio jučer najviše me preplašio. Spuštamo se u jutarnjim satima u Čakovcu niz nadvožnjak iz Kalničke u Vukovarsku, a ispred mene džip švicarskih registracija.
Na križanju je prometni policajac. Džip prolazi pored njega, ali nepažnjom ne staje pred zebrom, a na zebri dvoje srednjoškolaca koji ju prelaze. Džip se zaustavio na zebri i gotovo da nije pokosio dvoje mladih koji su prelazili zebru. Srećom da su bili pažljivi (i mladi) i reagirali su na vrijeme jer tu je zaista moglo biti svačega. A sve ovo par metara od prometnog policajca.
Da je ovo raskršće nezgodno znamo svi, pogotovo ako se skreće ulijevo na nadvožnjak iz Nazorove. Tu mi se dogodila jedna situacija od ranije kad sam vozeći ravno od rotora kod hotela Park krenuo ravno preko nadvožnjaka. S lijeve strane mi se ugurala vozačica iz Nazorove u trenutku dok sam već bio u raskršću. Nije ulazila prije mene u raskršće, već istovremeno, pa smo u jednom trenutku bili paralelno jedno uz drugo na istoj traci. I nije problem što je napravila prekršaj nego mi trubi i maše kada sam ju ostavio iza sebe. U danom trenutku jedino je zaslužila da stanem nasred nadvožnjaka i odem do nje pitati u čemu je problem, ali nisam. Njene registracije su bile krapinske.
Vozeći ulicama Otokara Keršovanija i Vladimira Nazora s desne strane nakon tržnice iz Ulice Matice Hrvatske dolazi mi automobil austrijskih registracija. Tu cijelo vrijeme trepere žuta svjetla kao upozorenje, ali nekima ni to ne pomaže. Dolazi s desne strane i mjerkam ga vidi li on uopće znak nailazak na cestu s prednošću prolaza. U jednom trenutku nalazimo se par centimetara jedno od drugoga, a vozač sav crven i zelen maše mi i trubi. Očito nije vidio znak, kako je desni zaključio je da ima prednost.
Na tom istom križanju slična situacija, ali s druge strane. Vozim se Nazorovom od nadvožnjaka prema tržnici, a ispred mene automobil. Na križanju na semaforima s desne strane iz Novakove dolazi automobil. Neki osjećaj je bio da nešto neće biti u redu i zaista taj auto s desne strane nije stao, već je uzeo prednost automobilu ispred mene koji panično koči. Srećom bio sam dosta daleko od njega da ga ne udarim sa zadnje strane.
U velikoj većini ovih slučajeva automobili s kojima sam imao bliske susrete nisu imali čakovečeke registracije, a na žalost bilo je još toga. Voze li naši gosti u Čakovcu na pamet ili se toliko ne snalaze u velegradu Čakovcu da ne prate ni znakove – ne znam, ali svaki ovakav bliski susret vrlo lako je mogao završiti i s manje sreće nego što jest.
Za domaće vozače čakovečkih registracija u jutarnjim satima moram samo spomenuti zaista nevjerojatno ostavljanje djece na zebrama. Vozim se jednom iza automobila na rototru kod hotela Park. Nigdje nikoga, automobil staje, a ja brže bolje rukama i nogama po kočnici jer nisam očekivao da će autombil stati pred zebrom, a nigdje nikoga u blizini. Pa što staješ!!!??? Eventualno ako na prelazak čeka koji duh, a ja ga nisam vidio. Iz automobila mirno izlazi srednjoškolka, stavlja torbu na leđa i odlazi preko ceste, automobil odlazi dalje svojim putem, a ja ostajem ukopan na mjestu i sve to gledam i samo se pitam – je li moguće da je netko toliko komotan??? Puštati dijete iz automobila nasred ceste???
