Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Nevenka iz Lopatinca ispričala nam je životnu priču svoje sestre.
Snježanin san o beskrajnom plavetnilu neba, o suncem istjeranim oblacima, o putovanju bez trnovitih staza, kao da je splasnuo sa spoznajom da njezin muž nije ni približno ono kakvim se prikazuje.
Bojan je radio kao agent za nekretnine što ga je navodilo na česta putovanja i noćenja van njihovog doma. Snježana je vjerovala da je njegov posao naporan te bi suosjećala kad bi ga nazvala u jutarnje sate i s druge strane čula nervozan glas te pomalo nesuvislo korenje. Misleći da je u gužvi i umoran od posla, ispričavala se što ga je zasmetala.
Njegova je kćer iz prvog braka završavala treći razred Ekonomske škole u Čakovcu i spremala se sa završetkom škole na maturalno putovanje za koje su štedjeli dvije godine. Bio je dobar osjećaj znati da postoji novac za kojim su mogli bezbrižno posegnuti, ne ulazeći u bilo kakva dugovanja. Snježana je radila u birou iznad trgovačkog centra i imala pristojna primanja te bi svu svoju ušteđevinu stavljala na obiteljski račun dostupan Bojanu.
S pokćerkom se dobro slagala, odgajala ju je, nesebično je stavljajući ispred sebe, baš poput rođene. Upoznala ju je kad je imala tri godine na ljetovanju, gdje je bila s ocem, mladim udovcem kojemu je prije godinu dana umrla žena. Djevojčica joj je prišla na plaži, slijedeći loptu i očarala je velikim zelenim očima i umijećem komunikacije poput odrasle osobe s tananim glasom i nespretnim izgovaranjem sasvim suvislih riječi, i previše za njezinu dob. Već sutradan im se pridružio otac želeći upoznati mladu ženu čija je pristupačnost osvojila njegovu kćer. Tako su se počeli viđati, sretni što su, igrom slučaja, oboje iz Međimurja.
– Mama, sutra moraš platiti maturalac! – rekla je uzbuđeno, neposredno nakon telefonskog razgovora sa svojom prijateljicom i raspravama o odjeći i kozmetici koju će ponijeti.
– Naravno da ću platiti. Otići ću podići novac! I još moram obaviti neke tekuće stvari sad kada sam na godišnjem – znala je koliko njezinoj pokćerki znači to putovanje.
Sutradan uz ispijanje ranojutarnje kavice, Snježana je obavila telefonski razgovor s prijateljicom, pozivajući je da se nađu na piću u kafiću, kako bi je izvijestila o događajima na poslu. Odlučila je najprije krenuti u banku, zatim u kafić i tek onda ostalo, manje bitno.
Moleći službenicu da joj isplati novac, nemalo se je iznenadila kad joj je saopćila da je novac podignut u cijelosti, prije nekoliko dana. Kako, pitala se. Kako joj je Bojan mogao takvošto prešutjeti?
Nazvala ga je vidno uznemirena. On kao da je očekivao poziv, prekidajući ga s izlikom da će razgovarati kod kuće. Inzistirala je da se što prije vrati jer tijekom dana mora uplatiti novac koji je nekim čudom ispario iz računa. Srećom da nije bio na terenu već u svome uredu u Čakovcu.
– Novac sam ja podigao, uložio ga i izgubio… Imao sam najbolju namjeru. Razmišljao sam o tome da digneš kredit da zajedno uložimo, jer ja više nisam kreditno sposoban…nemamo drugog izbora.
Imam osjećaj da bi ovaj puta mogli dobiti – govorio je isprekidano poput zaluđenog mjesečara, čim je otvorio vrata kuće.
– O čemu ti pričaš? Kako izgubio? Kuda uložio?! O čemu ti dovraga pričaš?! – drhtavim glasom, Snježana je pokušavala izvući iz muža što više informacija, pribojavajući se istine.
– Kocka! – rekao je kratko.
– Da li si svjestan da si prokockao novac za kćerin maturalac i da želi upisati fakultet! – vikala je ne želeći suzdržavati se, osjećajući da će eksplodirati od bijesa ako ušutka svoju ljutnju.
– Svjestan sam svega i znam da ćemo ovaj put dobiti izgubljeno pa čak i zaraditi, samo podigni kredit! – obratio joj se glasom očajnika, ne želeći prihvatiti činjenicu da su njegovi postupci krivi za novonastalu situaciju koja bi mogla biti uzrokom raspada jedne naoko sretne obitelji.
– Tebi je potrebna pomoć!- vikala je Snježana, ne mogavši vjerovati da Bojan želi ustrajati u svome naumu da uzme krediti i nanovo se zaduži.
Vidjela je da nema smisla prepirati se još više pa je zašutjela prematajući misli i njegove izgovorene riječi, kako on više nije kreditno sposoban. Bilo joj je jasno da se je zadužio i sve prokockao.
– Sve sam čula! Ne morate se truditi objašnjavati! Tata, ja sam uz majku, tek toliko da znaš. Ne želim više čuti za tebe! – na vratima se je pojavila njihova kćer sa suzama u očima i golemim razočaranjem.
– Molim te da iseliš kod svojih roditelja, dok ne odlučimo kako ćemo dalje – rekla je Snježana, bez imalo grizodušja u glasu.
Bojan je iselio, a Snježana se preko žena njegovih prijatelja raspitivala da li je prestao kockati. Nažalost, sve informacije koje je prikupila ukazivale su na to da je zaglibio još više. Kap koja je prelila čašu bila je kad joj je njezina svekrva došla na vrata plačući s pričom kako ju je sin nagovorio da i ona uzme kredit i da mu da novac kako bi vratio dugovanja te da je saznala da mu je tu noć vidjela auto pred kockarnicom.
Snježana je uz pristanak svoje pokćerke, podnijela zahtjev za razvod braka.
