Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Marko iz Murskog Središća ispričao nam je životnu priču svojeg prijatelja.
Naoko skladan brak, tinjao je u svojoj tajnovitosti, van moralnih normi i trome svakodnevice. Nataša i Boris bili su drugačiji. Težili su životima boema. Njihova seksualnost je bila sklona eksperimentiranjima pa bi često na internatu objavili oglas pod pseudonimom, da traže žensku osobu za izmjenjivanje seksualnih užitaka u troje. Bilo je djevojaka koje su se javile tražeći novac, na što bi oni ljutito graknuli kako ne traže prostitutku, već ženu sličnih nazora.
Kad su počeli gubiti nadu, nemalo su se iznenadili pozivom djevojke iz Zagreba, koja je damskim pristupom ulila radost u dvoje intelektualaca. Ugovorili su sastanak s njome u Gradskoj kavani u Čakovcu, dovoljno otmjeno da zadovolji istančani ukus i dovoljno intimno da mogu otvoreno razgovarati.
Na vratima lokala se je pojavila zgodna ženska osoba, kratke plave kose, i posegnula za mobitelom kako bi nazvala Natašu i dala do znanja da je to ona. Boris ju je odmjeravao od glave do pete, skidajući je očima, ne vjerujući da su takvi sretnici.
– Ja sam Marina – rekla je kratko pružajući ruku, najprije Nataši kako ne bi probudila ljubomoru kod nje, zatim Borisu koji je zadržao njezinu ruku u svojoj duže nego je to nalagala pristojnost.
– Slobodno mi pustiš ruku, neću nigdje pobjeći!-rekla je šaljivim tonom, što se svidjelo bračnome paru, posebno Nataši čiji je pogled lutao Marininim oblinama. Gledajući je, načas je zagrizla gornju usnu, dajući joj do znanja koliko je želi.
Razgovor je tekao ležerno. Marina je pričala o svojoj obitelji i njihovoj konzervativnosti, tj.nerazumijevanju za njezine seksualne potrebe. Nije skrivala da voli žene jednako kao i muškarce. Maženje s oboje za nju je bio ispunjen san. Završila je studij ekonomije i odmah pronašla posao koji je voljela. Radila bi još i sada da uz posao nije zavoljela i svoju poslodavku te je jednom prilikom van radnoga vremena, nakon nekoliko ispijenih pića, strastveno poljubila i tako zaradila izvanredni otkaz. Dugo se nije mogla pomiriti sa činjenicom da je stjerana u kut te da su šanse za ponovno zaposlenje gotovo nemoguće. Viđala se s djevojkama, ali nikad se nije usudila izreći da želi seks sa ženom i muškarcem istovremeno.
Vidjevši oglas, pohitala je u Čakovec, naslijepo, bojeći se da joj ne izmakne prilika, ne mareći koga će zateći i da li će joj se partneri fizički svidjeti. Nije nužna fizička privlačnost, pomislila je… Bitno je da osoba ima ono «nešto» što pali i žari i čija bit prodire u unutrašnjost skrivenih želja.
Marina je poželjela upoznati grad pa su nakon razgovora prošetali centrom Čakovca, zadovoljni, jer im je njezino zanimanje ulilo nadu da će ostati duže vrijeme. Kad bi se susreli s prijateljima, predstavili su je kao daljnju rođaku. To im se činilo najsigurnije, s obzirom da su ih smatrali pomalo čudnima.
Dolaskom u njihov stan, Marina je bila oduševljena ležernošću kojom je odisao prostor. Smjestili su je u dnevni boravak, na što se ona slatko nasmijala i rekla im da neće zaspati ako je ne ušuškaju. Njezina spontanost bila je toliko neodoljiva da ju je Boris obujmio rukama oko struka i počeo nježno ljubiti. Prišla im je Nataša, odostraga, dodirujući njezine bokove… grickala joj je ramena, vrućim dahom dražila uho… Rukama je klizila prema grudima, masirajući ih vršcima prstiju, zatim cijelim dlanovima. Marina se je potpuno prepustila te laganim pokretima otkopčavala Remen na Borisovim hlačama. Bila je to nezaboravna noć.
Sutradan ujutro, Nataša se je prva probudila, promatrajući položaje golih tijela razbacanih velikim bračnim krevetom. Marinina ruka bila je prebačena preko njezinih grudi, dok je Boris spavao pomalo odvojen s blaženim izrazom lica, što se svidjelo Nataši, jer je željela ostati na prvome mjestu. Digla se je i spremila bogat doručak. Probudila ih je poljupcima, što ih je nagnalo da je uzmu natrag u krevet i nastave s igrama.
Marina je ostala živjeti s njima. Uspijevali su unovčiti svoje znanje i kreativnost, ne razmišljajući previše o budućnosti.
