Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Anita iz Čakovca ispričala nam je životnu priču svoje prijateljice.
Trgovkinje u trgovačkom centru Mercator budno su pratile kupce zbog upozorenja na učestale krađe. Pogledi bi im se zaustavljali uglavnom na osobama slabije kupovne moći, što su mogle ocijeniti po načinu odijevanja i ponašanja. Stalo im je do sprečavanja krađe jer im je bilo teško odvajati dio svojih oskudnih primanja kako bi pokrile manijak novaca.
Između polica s uredno naslaganom robom, šepurila se gospođa u krznenoj bundi, finih manira, besprijekorne šminke i geliranih noktiju. Uvijek bi s visoka odzdravila djelatnicama, dajući im do znanja gdje im je mjesto. Izbjegavale su njezinu blizinu kako ne bi doživljavale neugodnosti, samim time, dale joj dovoljno prostora za krađu. Ta tko bi posumnjao u tako finu gospođu. Noseći uvijek skupu, ali i komotnu odjeću, mogla je vrlo spretno sakriti ukradenu robu. Krala je svašta, od skupih žestokih pića, pa do slatkiša, ponajviše čokolada. Dobro je znala da treba ukloniti «zujalicu» prisutnu na svakom malo skupljem artiklu, i tako nesmetano proći kroz blagajnu. Jednom prilikom kad je pokušavala ukrasti piće elegantno upakirano u kutiji, nakon što ju je uklonila s kutije, nije se nadala da se «zujalica» nalazi i na boci. To je bio njezin prvi neuspjeh.
– Gospođo, molim vas izvadite stvari iz torbe!- obratila joj se trgovkinja nakon što je zazvonio alarm na blagajni.
-Što je vama? Jeste li poludjeli? Znate li uopće tko sam ja?- vikala je izbezumljeno, ne mareći što je promatraju znatiželjni kupci koji su se zabavljali novonastalom situacijom, a poneki usput i naslađivali.
– Znam. Vi ste kupac, baš kao i svi ostali ljudi koji kupuju u ovome centru. A sada ako ne izvadite stvari, to će umjesto vas napraviti zaštitar ili policija! – djelatnica je bila odrješita, pogotovo nakon neugodnosti koju je doživjela s dotičnom gospođom kad ju je, ne tako davno, pred svima izvrijeđala da je spora i nesposobna, te da ne bi smjela raditi na blagajni.
– Možemo li otići otraga i porazgovarati na miru, bez publike?- gospođina taština počela se topiti kada je shvatila da je stjerana u kut.
Djelatnica ju je poslušala i rekla joj da je slijedi u skladišni prostor. Na razgovor je bila pozvana ravnateljica centra i zaštitar u slučaju potrebe. Zaštitar je otvorio njezinu torbu i nemalo se iznenadio kad je ugledao suhu salamu, čokoladu i piće. Zaprijetili su joj da će pozvati policiju ako je još jednom ulove u krađi. Nije se ispričala niti pokušavala opravdati, samo je zatvorila torbu i revoltirano otišla, kao da je htjela sebe uvjeriti da su oni u krivu i da je neće pokoriti.
Neko vrijeme nije dolazila u Mercator, već je svoju vještinu prezentirala u drugim trgovinama. Slijedeći put bilo je na redu svježe meso. Fini ramstek, narezan na šnicle sasvim lijepo je legao u markiranu kožnu torbu. Ovaj puta je prošla nezapaženo, barem što se krađe tiče, ipak, zapamtili su je po aroganciji. Međutim, još dvoje uhodanih kradljivaca došlo je na sličnu ideju, tako da manijak tolike količine mesa nije prošao nezapaženo. Djelatnici su se dosjetili kako kradljivcima stati na rep, stavivši «zujalice» na foliju u koju su umatali meso, te su sve zajedno prekrili papirom i strpljivo čekali, doduše, a ne dugo, tek dva dana, dok se gospođa nije vratila. Stajala je u redu kod blagajne, već uobičajeno, koreći blagajnice. Tada je zazvonio mobitel, muž joj je javio da je ranije završio s obvezama i da dolazi po nju. To je nije smjelo jer je bila sigurna da će sve proći bez problema… sve dok se po drugi puta nije oglasio alarm. Poznata procedura započela je, igrom slučaja, uz prisustvo muža.
– Ovo je moja supruga i došlo je do užasne pogreške. Ispričajte joj se pred svima ili ćete snositi posljedice!- goropadan glas poznatog međimurskog poduzetnika, koji se je pojavio baš u trenutku kad su tražili od njegove gospođe da otvori torbu, unio je nesigurnost u djelatnicu.
Srećom, pojavila se njezina šefica, te je prkosno izvadila komad mesa iz torbe.
– To mi je namješteno! Zar ne vidiš da nas povlače za nos!-vikala je, bojeći se muževe reakcije.
Bilo je jasno da joj nitko nije mogao takvošto namjestiti. Gospodin je zamolio djelatnice da ga prime na razgovor, te da se ne brinu jer će šteta biti nadoknađena. Uz veliku novčanu naknadu i očajničku molbu da se ne spominje njihovo ime, otišao je u auto gdje ga je čekala izbezumljena supruga. Slutio je da je više puta krala i nastojao je pronaći uzrok takvome ponašanju. Težak karakter, izobilje i samoća, rezultirali su gorčinom koja se nakupljala, navodeći je na sulude postupke.
