Slušajući razno razne odgovore učenike na pitanja učitelja često padamo sa stolca od smijeha, ali kako vrijeme odmiče nekako mi je sve manje do smijeha i sve sam više zabrinut koliko se toga ne može znati i koliko neke jednostavne stvari djeci mogu biti nejasne.
Jedna od priča je bila da je na upit kako se zvao prvi čovjek koji se spustio na Mjesec odgovor bio ni manje ni više – Matija Gubec. Malo pomiješana Seljačka buna i 1573. godina s dvadesetim stoljećem, ništa strašno.
U jednom od matematičkih zadataka navedene su temperature u glavnim europskim gradovima. Kad su te temperature poredane od najmanje do najveće (uspoređivanje racionalnih brojeva) pitanje je bilo u koju državu spada koji grad. Valjda možemo malo napraviti vezu s geografijom. Veliki ili prilično veliki problem bili su Prag i Oslo, a dosta problema je zadavala ni manje ni više – Moskva!
Vjerujem da se malo stariji čitatelji ovih redaka sjećaju plavog starog zemljopisnog atlasa koji je na poleđini imao zastave svijeta i države svijeta. I znali smo i zastave i države. I nismo bili preopterećni, nitko nas nije zlostavljao prevelikim zahtjevima, roditelji se nisu dolazili žaliti zašto to sve moramo znati. Pa od viška glava ne boli.
Ljestvica očekivanja postignuća u školi sve je niža i niža, a postignuća su sukladno tome sve manja i manja kod djece. Ako današnja generacija piše ispit koji su pisali njihovi vršnjaci prije pet ili deset godina rezultati su sve gori i gori, znanje je očito sve slabije i slabije. Puno slušamo o reformi školstva i obrazovanja, naslušali smo se o Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu, aktualan je Kurikulum, uskoro ćemo se baviti ili se već bavimo Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom, ali sve to zajedno ne daje željene rezultate. Pa se stoga ni ne valja previše čuditi što se Gubec na kolima odvezao ili na konju odjahao sve do – Mjeseca.
