Političari, i ne samo oni, stvarno moraju paziti na svaku svoju izgovorenu riječ, inače ih novinari razapnu k'o...

Političari, i ne samo oni, stvarno moraju paziti na svaku svoju izgovorenu riječ, inače ih novinari razapnu k'o...

Ma, garant, premijer Plenković nije mislio nikoga podcjenjivati kad je ono u svom govoru usporedio standard nekih afričkih zemalja sa standardom u Hrvatskoj.

No, druga je stvar što se mi Hrvati ne volimo uspoređivati s tamo nekim, pa recimo, crncima, a osobito ne oni „plave“ krvi…

Istinabog, nekad smo se mi rugali i Česima…, a pogledajmo danas te nekadašnje Čehe…

Koliko je samo puta premijer Plenković morao objašnjavati što je doslovno mislio i u kojem je kontekstu spomenuo „…da bi pojedine afričke zemlje bile sretne da imaju standard k'o što ga mi Hrvati imamo“.

Međutim, njegovo pojašnjavanje novinarima je bilo „k'o gluhom dobro jutro“…

A ta  čudna riječ kontekst zapravo znači: 1. lingv. a) govorna ili tekstovna cjelina koja točno određuje smisao pojedine riječi koja je i sama njen dio... 2. misaona cjelina…, suvislost…

Ah, mi i naša politička suvislost!

Na stranu praznovjerje, ali u povijesnom kontekstu Hrvati od broja 8, i da hoće, ne mogu pobjeći.

Prvo: u ove krajeve Hrvati su došli u 8., a ne u 7. stoljeću kako smo do sada učili i pjesme ispjevali. Zlopateći se, stoljećima smo služili jačeg i kulturnijeg od sebe.

Drugo: 1848. u Austrougarskoj monarhiji se u kontekstu buđenja nacionalne svijesti podižu revolucionarna kretanje sa isticanjem nacionalnih, socijalnih i političkih zahtjeva… Za bana je ustoličen Josip Jelačić, potom čovjek ukida kmetstvo, pripaja Međimurje Hrvatskoj…

Treće: 1918. završava 1. svjetski rat, raspada se Austrougarska monarhija, nastaje S. H. S., to jest, monarhistička Jugoslavija.

Nakon 2. svjetskog rata uspostavlja se Federativne narodne republike Jugoslavije na čelu s drugom Titom.

Bliskost s SSSR-om i drugom Staljinom je velika, traje tri godine, jer drug Staljin ne podnosi da mu njegovi „sateliti“ proturiječe, da imaju vlastitu politiku u vođenju zemlje, pa je nakon Rezolucije informbiroa drug Tito tavarišu Staljinu pokazao „srednji prst“ i rekao - njet!

Četvrto: od 1948. pa nadalje kao i čitavi istočni blok strahovali smo od Rusa i njihovih tenkova.

Peto: 1968. kad su ruski tenkovi upali u Čehoslovačku i mi smo strahovali od njihovih tenkova, jer znam za kolegu s posla koji je zbog razgovora o ruskim tenkovima pred „najboljim prijateljem“ završio u istražnom zatvoru…

Taj njegov „najbolji prijatelj“ je za tu informaciju dobio ključeve od dvoiposobnog stana, preselio iz ruralnog dijela u gradsku novogradnju i postao građaninom od izuzetnog povjerenje…

Šesto: 1980. drug Tito se preselio u vječna lovišta. Iza sebe je ostavio nekom sreću, nekom tugu, ostavio državno kolektivno predsjedništvo, ostavio i pritajeni strah od ruskih tenkova, jer Rusi su Rusi… Nikad se ne zna...

U socijalističkoj tvorevini S. F. R. J. kojom su vladali komunisti ostavio je i nacionalna previranja, a iz njih se izrodio rat kakvoga Europa od 2. svjetskog rata nije vidjela.

Raspadom eseferjota novonastale države (za sada njih 7) žive kako najbolje znaju i umiju. A da umiju, umiju. Uz mnogo dobroga štošta je i lošega, ali zbog toga nećemo kvariti veselje…

Sedmo: 2018. godinu smo dočekali s mukom zbog koncerna Agrokor. Dočekali sa strepnjom i nedoumicom, kako će i hoće li na najvećem ročištu u povijesti Hrvatske (04.07.2018.) proći izglasavanje NAGODBE O AGROKORU?

No, unatoč mnogim nevoljama kroz koje je proces prolazio nagodba je uspjela.  

Osmo: 04.07.2018. premijer iz Varaždina, gdje službeno boravi tek poručuje: „Poslali smo poruku povjerenja i stranim partnerima. Napravili smo velik posao, čestitam i Martini Dalić!“

Dakle, sada ruske banke posjeduju, neki kažu, preko 47% vlasništva nad sadašnjim Agrokorom, a dosadašnji čelnik kreditora koncerna Agrokor gospodin Maxim Poletaev, inače, šef Zberbanke kaže „To je tek početak…“

Koje li zablude, Rusi nam dođoše s „kreditnom karticom“, a mi desetljećima strahovali od njihovih tenkova.