Plenum je najkvalitetniji oblik direktne demokracije. Kako ga je kod nas gotovo nemoguće organizirati za veće skupine ljudi (cijelu državu), posebno na ovom stupnju informatičke dostupnosti, ali i pismenosti, preostaje nam referendum, kao malo manje kvalitetno, ali isto tako dobro rješenje.
Riječ referendum dolazi od osnovne latinske riječi refe čije značenje bi se moglo označiti kao neodlučna borba ili igra, a riječ referendum označava riješenu stvar, borbu ili igru. U 20-godišnjoj povijesti samostalne Hrvatske održan je samo jedan (1) referendum i to onaj od 19. svibnja 1991. godine o hrvatskoj samostalnosti. Sve ostale sudbonosne odluke, koje itekako utječu na kvalitetu života državljana Republike Hrvatske, donio je Sabor ili pak, u zadnje vrijeme sve češće, Vlada RH.
Pogledajmo što o tome kaže Ustav. Prema članku 1. Ustava Republike Hrvatske (22. prosinca 1990), Hrvatska je stvorena i definirana kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Dakle, lijepo piše da smo Mi (narod) na vlasti. Svake četiri godine biramo svoje predstavnike, ali na žalost ove godine opet ćemo ih birati na nezakonitim parlamentarnim izborima (kaže Ustavni sud). I takvi nezakoniti će dozvoliti narodu vladati? Ili vladati u ime naroda? Možeš si misliti!
A svaka imalo demokratska država iskoristila bi sve mogućnosti koje joj Ustav nudi. U Hrvatskoj mogućnost neposrednog odlučivanja nije iskorištena (osim za uspostavu države), čak bih se usudio ustvrditi da je namjerno opstruirana (izigrana).
Promjenom Ustava 2010. godine u članku 2. dodana su samo dva slova pa sad njegov jedan dio ne glasi više: Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje… nego glasi: Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje… Ta mala preinaka znači da narod i ne mora izlaziti na referendum (i odlučivati), ako se to vlastodršcima ne svidi. Sve mogu riješiti u Saboru. Međusobnom trgovinom i dogovorom.
Po Ustavu bi “ili narod” trebao odlučivati o: uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj; o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime; o udruživanju u saveze s drugim državama. Sad je, nadam se, jasno tko je i kojim legitimitetom odlučio da Hrvatska njeguje neoliberalni kapitalizam, rasprodaje gospodarske subjekte od nacionalnog interesa, uništi kulturna bogatstva, uvozi najlošiju moguću robu i hranu…
Sa zadnjom promjenom Ustava Sabor je dobio legitimitet za takve rabote. Valjda su im ovi iz EU-a u pretpristupnim pregovorima šapnuli da ubace “ili” kako bi se i dalje varao narod. Ubuduće i po Ustavu.
Promjena Ustava prihvaćena je 16. lipnja 2010. Za izmjene Ustava glasovalo je 133 zastupnika, četiri su bila protiv (svaka čast, ali da su moralni dali bi ostavke i ne bi dalje sudjelovali u radu takvog sabora), a jedan suzdržan. To znači da su za promjene glasovali i pozicija i opozicija. A sad nam nude svoje predizborne programe. U kojima nema ni slova da će narod pitati o bilo čemu (osim Plana 21 koji će nas nakon par mjeseci medijskog ispiranja mozga pitati jesmo li za EU). Ja takvim predizbornim programima ne vjerujem. Ni onom Kukuriku koalicije, a ni onom “kukulele” stranke. Jer ni jedni ni drugi neće ubuduće pitati narod za mišljenje.
P.S. Za sve one koji su spremni jadikovati na temu skupih novaca koji bi se trebali utrošiti za svaki referendum imam jednostavno i besplatno rješenje. Neka referendume odrađuje državna i lokalna administracija u uredovno vrijeme. Ionako ih bije glas da ništa ne rade. U nekim državama to tako rade. Raspitajte se.
