(Talog ljudskog društva: nitkovi, beskičmenjaci i denuncijanti su vjekovima lizali skute vlastodršcu, pa zašto bi danas bilo drukčije.)
Ne, naslov kolumne nije posuđen iz HAK-ove genijalne reklame nego postavlja pitanje: iz nedavno uspješno provedenog irskog referenduma, kako “pošast legalizacije pobačaja” spriječiti da se ne prelije na prostor Lijepe naše.
Jer, i nad našim građanstvom lebdi duh možebitnog referenduma. Ne s jednim već s dva posve različita pitanja .
E, sad.
Koliko su referendumska pitanja razumna i usklađena sa zakonom – reći će ustavni stručnjaci. Možda i Ustavni sud, zašto ne?
25.05.2018. masovnim izlaskom na birališta Irci su ogromnom većinom glasali “za” ukidanje “Osmog amandmana kojim je pod pritiskom Katoličke crkve 1983. godine ozakonjena zabrana pobačaja kojim se izjednačuje pravo majke i fetusa na život”.
Obično tako biva: “Vrč ide na vodu dok se na razbije” – nenamjerno. Ali samosvjesni su Irci ovoga puta namjernim razbijanjem 45-godišnjeg nazadnjačkog vrča o zabrani pobačajaučinili civilizacijski iskorak i masovni bijeg iz ralja nazadnjaštva sličnog onome iz devetnaestog stoljeća.
Naravno, bilo bi bezveze, pa i šašavo, praviti se “englezima” kako se Hrvatske građane irski slučaj uopće ne tiče. O, i te kako nas se tiče.
Sjećate se?
Nešto slično se događalo i 2013. godine kad smo izašli na referendum o braku. Prisjetimo se tko ga je inicirao, i s kojeg je brda zapuhao pogodan vjetar u jedro aktivista inicijative o braku… S onog istog brijega u jedro (…)inicijative Narod odlučuje i ovoga puta puše povoljan vjetar za novi referendum o…
Dakle, 2013. su “odnarođenom Zokiju” i njegovoj Vladi priuštili referendum s jednim pitanjem o… Pa, zašto bi 2018. “neposlušni Plenki” i njegova Vlada prošla bolje od “Zokija” i njegove “odnarođene” Vlade?
“Plenkiju” i njegovoj Vladi su priuštili referendum, ne s jednim već s dva pitanja o…
Naime, red je red i mora se znati “tko nosi kiklju, a tko hlače pre hiži”, rekli bi domaći ljudi. Naravno, ako državu doživljavamo kao svoj dom, jer se neposluh i u vrtićkoj dobi na određen način sankcionira.
Na svome fb, profilu 19.05.2018. isusovac Ivan Ike Mandurić je objavio status pod naslovom: “POPOVI SU KRIVI ZA SVE” – (prenio Index.hr od 22.05.2018.), pa nastavio: “Jedan moj subrat isusovac, već postariji čovjek, koji često zna reći: popovi su krivi za sve”.
I ja se slažem: “Popovi, fratri, isusovci, biskupi i svi drugi redom; mi smo krivi za sve”.
“A ako je to igdje očito i ako igdje vrijedi, onda vrijedi u odnosu Crkve s HDZ-om u kojemu smo toliko zaglibili”(…), završen citat.
Dakle, nakon nedavno uspješno provedenog irskog referenduma i prihvaćanja legalizacije pobačaja mora da se u hrvatske konzervativce uvukao nemir, čak, možda i strah, jer jasno je u kakav svijet reproduktivno sposobni hrvatski građani hrle trbuhom za kruhom.
Naime, strah od indoktrinacije irskim primjerom možda je i veći nego što je još uvijek žal pojedinih građana za socijalizmom, samoupravljanjem i zvijezdom petokrakom…
A posebno sad kad je “Istanbulska” u Saboru usvojena, jer iz nje viri i vreba čisto zlo i opačine poput prava “drugotnih”da ih ubuduće “prvotni” više ne bi smio mlatiti kad mu se digne… tlak,pa koliko to sve skupa košta, pa…
Pod odmah će se morati osmisliti nova strategija u koju bi “destinaciju” bilo uputno usmjeravati Hrvate – za boljim životom. Uistinu, irski slučaj vraški opominje…
Jer, ako se crv sumnje uvuče u biračko tijelo, a referendum o otkazivanju “Istanbulske”… samo što nije…
Istinabog, Malta je najpogodnija, ali Maltu i migranti zaobilaze, a Cipar i nije neka utjeha…
Kanada je, (prenosi t-portal od 23.05.2018.) izgleda najliberalnije zemlje u svijetu po mnogim pitanjima, pa pomalo čudi da iz Kanade u Kroejšu stižu kadrovi s posve drukčijim idejama i navadama od kanadskih – liberalnih.
Nije valjda da se u Kanadi ili, recimo, u Australiji malo teže ostvaruju neliberalne ideje i ciljevi, pa im današnja Kroejša, ovako uređena, dođe k’o kec na cenera.
