(Kakva Viagra – kakva Afrička šljiva – “VLAST je najveći afrodizijak”) – M. B. 365
Kroz svoju trnovitu povijest Hrvati su iznjedrili mnoga umna, svjetski poznata i priznata imena što nam, kao malobrojnom narodu služi na čast.
Tragom povijesnih činjenica, a s obzirom na aktualne događaje u Hrvatskoj, inicijativa hrvatskih biskupa (portal Indeks.hr od 30.04.2017.) da Komisija “Iustitia et Pax” HBK zajedno sa Slovenskom biskupskom konferencijom i njenom Komisijom “Iustitia et Pax” zajedno razgovaraju o razgraničenja u Savudrijskoj vali, odnosno u Piranskom zaljevu – uistinu se čini nevjerojatnom.
Zar, kraj onolike halabuke svećenstva i njihovih pristaša oko usvajanja “Istanbulske konvencije” – da se danas hrvatske i slovenske crkvene vlasti uključe – kako kažu – “(…)u duhu istine da sami pridonesu miru i pravednosti i povratku povjerenja i uspostavi dobrosusjedskih odnosa” – ova ideja HBKzvuči gotovo nestvarno, zapanjujuće.
Pa i nakon burnih svećeničkih poziva ljudima da prosvjeduju protiv “Istanbulske” ispred HDZ-a, pa one žestoke izjave svećenika da neće pričešćivati ljude koji su glasali za sramotnu “Istanbulsku” sve “dok se ne pokaju za sramotan čin”,a tek onaj ustrašeni fratar i njegov očajnički vapaj; “zbog Istanbulske ćemo postati robovi žena koje će biti iznad Sabora, sudova i države, SVEGA!” – zar nikog ne čudi najnovija biskupska inicijativa da sa slovenskim biskupima razgovaraju o razgraničenju na moru, ili je zapravo riječ o…
Naravno, slobodno je pitati, pa i posumnjati u mnogo toga; ne miriše li ovo na dobro osmišljen “manevar” nekog razljućenog svećenika da demokratski izabranu Vladu R. H. prikaže nesposobnom za rješavanje važnih državnih pitanja, (pa bi, eto, oni dobrohotno uskočili riješiti taj problem!), a pritom, premijera Plenkovića totalno ponizili. Jasno, sve zbog Plenkovićevog “neposluha” oko usvajanja “Istanbulske konvencije”?
Pa, zar će nam crkveni ljudi voditi politiku?! – voditi političke pregovore?! – oko čega? – oko graničnih pitanja. – s kim? – sa susjednom zemljom (mi svećenike na izborima ne biramo – Vatikan ih imenuje i nama postavlja)! – čemu uopće izlaziti na izbore?! – čemu birati svoje predstavnike da vode državu i državnu politiku, ako…
Naime, od davnine je znano – barem tako knjige kazuju – ljubomora i zavist prema nekomu boljem, prema sposobnijem, pa i nekome ljepšem u mnogima zna pobuditi želju da se okušaju – vladati, pa, recimo, krenu s inicijativama prikupljanja potpisa građanstva za nekakav referendum, jer puk je puk, puk je svjetina(Hrvatski enciklopedijski rječnik), a svjetina će povjerovati i u imaginarno, povjerovat će u sve što mu se slatkorječivo “nakiti” i obeća, a “obećanje je” – najčešće –“ludom radovanje”.
Zar graditi sreću na prijevari, na tuđoj nevolji, na tuđem neznanju i pritom očekivati Božji blagoslov? Ma, hajte, molim vas. Zar, primjer iz Biblije zorno ne poučava do čega sve zavist može dovesti, baš kao što je stariji brat Kain iz zavisti zbog izdašnijeg prinosa Višnjemu, umlatio svog mlađeg brata Abela.
S hipotekom zločina živjeti nije lako, pa ni danas se mnogi ne usude suočiti s istinom, ne žele izustiti: “(…)da, bilo je tako – oprostite!” A, dok se to ne dogodi, dok se čovjek ne suoči s istinom, mir u duši ljudi neće naći.
Bit će da i mi Hrvati, poput gore spomenutog Kaina, vučemo tešku “hipoteku” iz naše prošlosti, jer što bi nas drugo i moglo kočiti da se ne okrećemo ka budućnosti već, zagledani u neslavnu prošlost, “mjesečarimo” pokušavajući ju uljepšati.
Ali, ma što činili, baš nam i ne ide od ruke, jer ni današnji dan se više nikada neće vratiti, ni ponoviti.
Zato prošlost i zovemo prošlost, jer je prošla, jer je minula. Bila je kakva je bila i točka. Nema toga uma, nema te “istine” koja ju može promijeniti.
Mudri ljudi iz prošlosti izvlače pouke, dok oni drugi i vrijeme bi rado preskočili i pobjegli i od nje i od sadašnjosti, ali ne uspijevaju. Nitko to ne može.
Jer, svakim okretajem oko svoje osi majčice Zemlje vrijeme neumitno i nezaustavljivo teče, curi…, sve dok jednog dana dokraja ne iscuri, što je jedina pravica ovoga svijeta…
Za vlast i prevlast, nad nekim, mnogi se koriste prijevarom, ucjenom, pa i sirovom silom, dok je gradonačelnik naše metropole, gospodin M. B. 2015., u predizbornoj kampanji za lokalne izbore sasvim ozbiljno ustvrdio; – “Vlast je najveći afrodizijak!”
Pa, ako je tako, i ako je gore spomenuta biskupska “inicijativa”… tekpokušaj “manevra”, da se utječe na aktualnu vlast…, Slovenci bi uskliknuli; fantje, to bi bil”manever in pol”!
