Stalno je predsjednik Hrvatske vlade Tihomir Orešković u nekakvoj žurbi, a na mnoge upite odgovara kako je sve good, good, good… A u Hrvatskoj je iz dana u dan sve bad, bad, bad, damned bad, poglavito u ratom opustošenim dijelovima Hrvatske.
Korizma, vrijeme pokore i poniznosti, došla je u svoju drugu polovicu, a katolička i pobožna međimurska mladež razuzdano pleše do ranih jutarnji ura u raznim diskačima, na koncertima zvijezda s istoka, na partijima i drugim hramovima kulture. U crkvama ih gotovo i nema, na križnim putevima, tu i tamo po neki mladac i djevojčica.
Ma super, mislim si kako se svi dive muslimanima što u vrijeme svojih ‘bajrama’ poste od svega i svačega. Ali kada je u pitanju žrtva za utemeljitelja kršćanstva, onda se skače na stolove u ritmu cajka i drugih muzika, poglavito iz države u kojoj traje bjesomučna hajka na hrvatske generale koji su se borili da Bihač i drugi gradovi ne dožive sudbinu Srebrenice.
No ne čudi kada vidimo da i hrvatski političari dočekuju vodeće ljude iz te države i obećavaju im svekoliko pomoć za ulazak u Europsku uniju. Naglašavaju hrvatski čelnici kako je istočnim i jugoistočnim susjedima podrška bezuvjetna, a te iste države ne otkrivaju gdje su grobovi ubijenih hrvatskih vitezova, ne žele oslobađanje generala iz haškog uzništva i na svaki način želi osporavaju izgradnju mosta kopno-Pelješac.
Nisu trebali biti parlamentarni izbori jer ovi novi rade kao i njihovi prethodnici koji su ugošćavali razne likove iz susjedne države, nudili bezuvjetne podrške njihovom ulasku u europske integracije, dok su oni palili hrvatske barjake i bančili s vojvodom Šešeljem jednim od autora srbočetničkog nasilja u Lijepoj našoj.
Od takozvane čistke na HRT-u nisam ništa očekivao, a sada vidim da sam u pravu što govori kako i dalje neću gledati programe državne televizije, kao i do sada. Želim kazati kako Radman nije bio problem, ili barem nije bio jedini. Problem su urednici i voditelji, učenici raznih Puhovskih i sličnih kreatora hrvatske zbilje.
Predsjednik Vlade Tihomir Orešković, stalno nekamo žuri, a nikamo ne stigne, pa tako još nije supotpisao predsjedničinu odluku u razrješenju šefa SOA-e te nije imenovao ministra hrvatskih branitelja. Premijer bježi i od novinara i uglavnom što kaže je; good, good, good…
Hrvatska stvarnost je sve drugo nego good, good, good, u Hrvatskoj je bad, bad, bad, damned bad, poglavito u njezinom istočnom dijelu gdje sam bio veći dio minulog tjedna. Premijer ne zna ili ne želi znati kako prava Hrvatska nije u zagrebačkom Sheratonu niti na domjencima s ovrhoviteljem hrvatske sirotinje i radništva.
Hrvatska je u Baranji, na Banovini, Zapadnoj Slavoniji, Lici i Dalmatinskoj Zagori, koje je razrušene i beznadne ostavila bratija koju zagovara kamo Milorad Pupovac za kojeg Tihomir ima vrijeme, ali u ove krajeve nije stigao otići.
Rekoh bio sam nekoliko dana u Baranji i dvjema Slavonijama i uvjerio se u teško stanje ljudi koji uistinu jedva proživljavaju, a mnogi umiru u siromaštvu ili suicidom rješavaju svoju tragediju. Do 1990. godine ti ljudi su radili i dobro živjeli, a onda su ih pohodili istočni susjedi i doveli do očaja u kojem su i danas. Žalosni su što hrvatske vlasti više skrbe za donedavne okupatore nego za Hrvate i Hrvatice koji su morali pred bratijom spašavati živu glavu.
Mnogi kažu kako bi im bolje bilo da su izginuli, barem bi im država sprovod platila. Kazao mi je jedan župnik kako nedjeljom od milostinje prikupi između 10 i 30 kuna, a za Božić stotinjak kuna. Što bi na ovo kazali neki naši župnici. Ili da ih malo vrh Crkve premjesti u Baranju i zapadnu Slavoniju. Skupa s njima i Milanovića, Lalovca, Šukera, Stazića, Šeksa, Grbina, Pusićku, Kosoricu, Očenašeka,Vujčića, Valentića, Šterna, pa i Oreškovića da izbliza vidi što sirotinja jede te usporedi s menijem iz Sheratona.
Nema potrebe Todorića, on je tamo već dugo i sve je prisvojio ili dobio i uživa gledajući nekada časne i vrijedne radnike a danas obespravljene i ponižene sluge kako prikupljaju granje i rožđje u sada njegovim voćnjacima i vinogradima…
Na savjetovanju hrvatskih voćara vidio i čuo sam koliko se cijene međimurski voćari i agronomi, poglavito Dobranić, Tomšić, Horvat, Lovrek, Tomšić, Kudec Šubić. Lijepo je to znati, kao što je lijepo znati da je Melani Kraljić iz Murskog Središća državna prvakinja u bacanju kugle i u disku vrlo blizu Sandre Perković, svjetske kraljice bacanja diska. A znam koliko teško je Melanijinoj obitelji koja joj uglavnom osigurava novce za treninge i putovanja.
Hrvatski športaši, poglavito skijaši pokazali su svijetu tko su i odakle dolaze. Kad bi političari tako branili boje svoje domovine, ne bi Hrvati i Hrvatice ali i drugi državljani trebali strepiti od ovrha, otkaza, sudova, javnih bilježnika i korumpiranih sudova. U Hrvatskoj je sve dobro osim političara. Istina, ima i dobrih, ali malo ih je. Kao što je nekada u nedostatku pravih ljudi i vjernika, kazao velečasni Mirko Gojnik; malo nas je, premalo nas je!
Župane, Matija Posavec, ljudi u Kozarcu Te pozdravljaju, zovu i žele vidjeti, a poglavito u NK Međimurcu!
