Prošle su 3 godine i 3 mjeseca od nesretnog događaja koji je život Lucije Fleten promijenio iz temelja
– Ne mogu reći da mi se život srušio, to bi značilo da je s njime
gotovo, ali dobro ga je to sve zaljuljalo. – rekla nam je
simpatična Lucija odmah na početku.
Djevojka je to koja ne skida osmijeh s lica i svemu pristupa s
nevjerojatnom vedrinom i optimizmom. – Bitno je kako prihvatiš
svoj život, hoćeš li kukati nad njim ili ići dalje. – napominje i
kaže kako ljudi znaju reći da se ‘dignu na lijevu nogu’. Ja se
svaki dan dignem na lijevu nogu, jer mi je jedino ona i ostala. –
kaže i dodaje kako se nekad doslovno i digne na lijevu nogu.
U desetom mjesecu 2020. godine Lucija je u tragičnoj nesreći kada
ju je zahvatio kardan ostala bez desne noge. Uz natkoljenu
amputaciju desne noge, pretrpjela je i strašne ozljede rebara i
unutarnjih organa.
Novi život
Danas je ona zaposlena u administraciji ZU HVIDR-e Međimurske
županije, vozi automobil, uživa u druženju s obitelji i
prijateljima i živi svoj život punim plućima.
– Sestra studira u Zagrebu, pa često idem kod nje, a bila sam i
na utakmici Dinamo-Hajduk na zagrebačkom Maksimiru. – polako, po
stepenicama, stigla je do tribine Zapad gore i napeto pratila
nastup omiljenog Dinama.
Za nju nema prepreka, uživa i u plesu kao što je to činila i
prije tragične nesreće. – Prije nesreće sam voljela plesati,
uvijek sam bila prva na podiju i otišla zadnja – ne krije ljubav
i prema plesu i zahvaljuje svim dobrim ljudima koji su svojim
donacijama omogućili nabavu proteze s kojom može nastaviti svoj
život.
>>>VIDEO Lucija Fleten: ‘Novu protezu
nazvala sam Viktorija, ona je moja pobjeda’>>>
– Proteza je Viktorija, pobjeda, moja pobjeda –
kaže Lucija.
Proteza je aplikacijom povezana na mobitelu te se tako
prati potrošnja baterije, a također može i korigirati razne
‘modove’ poput vožnje bicikla, trčanja, dizanja utega, pa čak i
nogomet. Ne usudi se plivati s protezom jer kaže, malo je to
preskupa stvar da bi išla s njom u vodu.
– Granica nema, više si ih ja postavljam jer se bojim pada.
Mogu obavljati sve svakodnevne aktivnosti i više od toga. – kaže
i dodaje kako vozi posebno prilagođen automobil kojeg je
svladavala bez većih problema.
>>>LUCIJA FLETEN POLOŽILA VOZAČKI
Ostvarila joj se želja: ‘Postala sam ponosna
vozačica’>>>
Glava zaboravi
Srce ti ozdravi
A tijelo pamti
Stihovi su Elementala za koje Lucija kaže kako se u njima
najbolje pronalazi. Glava je zaboravila, dodaje. – trenutak te
stravične nesreće od šoka je izbrisan, srce je ozdravilo od šoka
i život je krenuo, no tijelo je zapamtilo, noge nema. – postoji
fantomska bol i fantomski osjet. Velika je to razlika, dodaje, a
osjeća oboje. Lijekove protiv bolova ne koristi. – Olakšavam si
autosugestijom kojoj me tata podučio. Nemaš nogu i ne može te
boljeti. To si govorim u sebi.
Snagu za oporavak pronašla je u svojoj obitelji, sestri, dvojici
braće, roditeljima, široj obitelji i prijateljima, a posebno ocu
koji joj je veliki oslonac. – Na rehabilitaciji u Zagrebu sam
trebala provesti 6 do 8 tjedana, no ja sam provela 4 i stigla
doma na tatin rođendan. – dolazak se organizirao tajno, uz pomoć
više dragih ljudi kako bi ga iznenadila. I zbilja, bilo je to
iznenađenje i pol, tata je bio presretan što je vidi.
Prisjetila se ovom prilikom i anegdote kada je bila na terasi
kafića u društvu prijateljice, sa susjednog stola su je
znatiželjno pratila dva para dječjih očiju koji se nisu mogli
načuditi njezinoj, kako kaže uz smijeh, robotskoj nozi. – Zakaj
ti imaš robotsku nogu?’ – pitali su je i prvotno iznenadili, no i
oduševili.
Ocu dječaka je bilo nezgodno kaže, no dječaci su se ohrabrili i
pitali je što joj se dogodilo. Nakon što su protezu vidjeli
izbliza i čuli o čemu je riječ, ugodno su porazgovarali. Lakše
joj je kaže kad je ljudi direktno upitaju što joj se dogodilo,
nego kada je promatraju iz daljine. Voli popričati, pa i našaliti
se na račun svoje ‘robotske’ noge.
Snaga u vjeri
Ono što nas je dodatno iznenadilo jest činjenica kako Luciji ovo
nije prva teška nesreća. Kada je imala 12 godina na nju je
naletio automobil i odbacio je prilikom čega je udarila glavom u
rub nogostupa. Više od 20 dana je provela u induciranoj komi i
morala naučiti hodati, kao i 10 godina kasnije. Lucija kroz
osmijeh nadodaje kako će 32. godinu života proživjeti s velikim
oprezom.
– Vjernik sam, prihvatila sam sve na način da je to ono što mi je
Bog namjenio, jer ipak za mene je Njegov plan najbolji. To je
križ kojeg moram nositi i kojega mogu nositi, jer znam da mi Bog
nebi dao ništa što nebih mogla nositi. U tome mi puno znaći
podrška i ljubav obitelji i prijatelja. Živim za sada i za ovaj
trenutak jer pisano je: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra.
Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla
njegova.” (Mt 6, 34) S toga “Sve mogu u svom Bogu i planinu podić
mogu”- zaključuje hrabra mlada djevojka.
Video koji smo snimili s Lucijom 2021. godine, samo devet
mjeseci nakon nesreće, pogledajte na poveznici: https://www.facebook.com/watch/?v=189134776518770