Kao veliki zaljubljenik u nogomet svoj sportski duh i strast svakodnevno unosi i u posao

Damir Čurila već punih sedam godina radi u Djelatnosti sanitetskog prijevoza. Svoju profesiju kao medicinski tehničar započeo je u radu s najosjetljivijim članovima društva – djecom s posebnim potrebama, a sada svoju brižnost i empatiju iskazuje u skrbi prilikom sanitetskog prijevoza nepokretnih ili teško pokretnih pacijenata. Strastveni je nogometni navijač, i sam rado zaigra na nogometnih terenima, a sportski duh i strast s nogometnih terena svakodnevno unosi u svoj posao. Oko izbora profesije nije mnogo dvojio. Svjestan odgovornosti ove profesije, rada u dugim smjenama te noćnih dežurstva, nije ga odagnalo od nauma da prihvati taj poziv.

Damir Čurila već punih sedam godina radi u Djelatnosti sanitetskog prijevoza

Fotogalerija

- Završio sam Srednju školu za medicinske sestre i tehničare u Vinogradskoj u Zagrebu. Tamo sam bio smješten u Učeničkom domu, i mogu vam reći da me uz to razdoblje života vežu lijepe uspomene. Jest da je u početku bilo teško, još sam bio mlad i trebalo se snaći, no upoznao sam kolege iz raznih krajeva Hrvatske, ali i iz Slovenije, Makedonije te Italiji. Svi smo bili kao velika obitelj, započeo je svoju priču Čurila te otkriva da su mu više muke zadavali osnovni predmeti, poput hrvatskog jezika ili matematike, dok je stručne predmete rješavao kao od šale.

Iako mu se nakon srednjoškolskog obrazovanja pružila prilika za rad u Klinici za traumatologiji u Draškovićevoj ulici u Zagrebu ipak se odlučio vratiti u Međimurje. Civilni vojni rok odslužio je na Fakturnom odjelu Županijske bolnice Čakovec, a potom i odradio pripravnički staž tijekom kojeg je prošao sve odjele čakovečke Bolnice, Doma zdravlja te hitni prijem.

OD DJECE S TEŠKOĆAMA DO BRIGE O TEŠKO POKRETNIM PACIJENTIMA

- Prvo radno mjesto bilo mi je u Dnevnom boravku djece 'Dr. Antun Bogdan' Caritasa Varaždinske biskupije koji skrbi o djeci s najtežim oblicima cerebralne paralize te višestrukim oštećenjima. Kao medicinski tehničar vodio sam računa o njezi, prehrani te brizi o zdravlju djece s posebnim potrebama. Tamo sam se zadržao gotovo pet godina, sve do 2016. godine kad sam započeo svoj rad u Djelatnosti saniteta, kaže Damir.

U to vrijeme Djelatnost saniteta još je spadala pod okrilje Doma zdravlja, da bi ju 2021. godine preuzeo Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije. Riječ je o vrsti prijevoza nepokretnih i teško pokretnih osoba te osoba kojima se zbog bolesti ne preporuča samostalno kretanje. Za razliku od vozila hitne pomoći koja su žute boje, vozila sanitetskog prijevoza su bijela. Uglavnom prevoze pacijente od njihovog mjesta prebivališta odnosno boravišta do zdravstvene ustanove, bilo da ih voze u Županijsku bolnicu Čakovec ili pak u neku zdravstvenu ustanovu u Zagreb.

- Sanitetski prijevoz radi 24 sata. Imamo 9 timova, odnosno 18 medicinskih sestara/tehničara i 18 vozača. Dobro smo organizirani te svojim djelovanjem zadovoljavamo sve potrebe pacijenata za sanitetskim prijevozom u jutarnjoj, poslijepodnevnoj i noćnoj smjeni. Osim za Čakovec ili Zagreb prevozimo pacijente i na udaljenija odredišta, kao što su Osijek, Rijeka, Lovran, Rab, Ugljan, ovisno o nalogu za sanitetski prijevoz koji izdaje liječnik obiteljske medicine. Bilo je i nekoliko prijevoza van granica Lijepe naše, uglavnom za Austriju ili Njemačku, primjerice kad naši osiguranici nastradaju u stranim zemljama, ne mogu se sami vratiti kući te im je potreban prijevoz do Županijske bolnice Čakovec, pojašnjava Damir.

- Kao medicinskom tehničaru u Djelatnosti saniteta moj je zadatak da skrbim o pacijentima koje prevozimo. Svaki tehničar ima svoju torbu s osnovnom medicinskom opremom. Iako se možda nekima na prvu čini da smo samo pratnja prilikom prijevoza pacijenata, to nije točno. Ima tu raznih situacija kad moramo primijeniti svoje medicinsko znanje, bilo da nekome pozli tijekom vožnje ili se zagrcne pacijent u ležećem položaju. Usto, asistiramo liječnicima prilikom premještaja pacijenata u zagrebačke bolnice. Ukoliko naiđemo na prometnu nesreću obvezni smo pružiti prvu pomoć, do dolaska ekipe hitne službe. Stoga i puno pažnje pridajemo redovitim edukacijama i usavršavanjima te relicenciranju koje prolazimo svakih pet godina. Također, prema potrebi, radim i kao dispečer u Prijavno-dojavnoj jedinici Djelatnosti sanitetskog prijevoza, otkriva nam naš sugovornik.

Kako ističe Damir, u radu s pacijentima treba imati puno razumijevanja i empatije. Ima pacijenata koji su zahvalni te pohvaljuju njihov rad, no ima i onih koji su ogorčeni jer vozilo saniteta nije stiglo točno na minutu. Sanitet je tu da pomogne pacijentima, dodaje Damir, a pri tome je ključna dobra komunikacija. Dobra komunikacija, ali i kolegijalnost krase i ostale zaposlenike Djelatnosti sanitetskog prijevoza, na čelu s voditeljem Danielom Vinkom, za kojeg ima samo riječi hvale.

Što se tiče voznog parka, otkriva nam Damir, on se zahvaljujući angažmanu ravnateljice Vladimire Križaj-Grabant, redovito obnavlja. No, s obzirom na prirodu posla, vozila su prilično korištena te imaju prijeđenih i po 400.000 ili 500.000 km. Sva ona parkirana su na rekonstruiranom prilazu Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije i Županijske bolnice Čakovec, čime je pacijentima ujedno omogućen brži i sigurniji pristup zdravstvenim ustanovama.

NOGOMET, ALI I MEDICINSKE TEME

Iako rodom iz Orehovice Damir već deset godina živi u Novom Selu Rok, zajedno sa svoje dvije cure – životnom odabranicom Monikom Bubek i kćeri Zorom (10). Budući da je i Monika po struci medicinska sestra te radi kao primalja u rodilištu Županijske bolnice Čakovec, Damir nam otkriva kako su medicinske teme zastupljene i u privatnom životu, no ne u prevelikoj mjeri.

Nakon napornog dana na poslu, kako kaže, ispušni ventil mu je nogomet te igra za veterane NK Omladinac Novo Selo Rok. No, rado prati i utakmice seniorske momčadi.

- Veliki sam nogometni fan. Pratim sve klubove, a najdraži mi je NK Hajduk. Jednom godišnje obavezno s obitelji odem na Poljud kako bi i uživo pogledao utakmicu. Naravno, cure se najviše vesele Baćvicama, kroz smijeh nam priznaje Damir.

Osim Hajduka pri srcu mu je i Manchester United te je nekoliko puta posjetio Englesku, ali i Španjolsku.

- Tri puta sam bio na Old Traffordu, stadionu mog omiljenog kluba. Jednom sam posjetio London kad su igrali na White Hart Laneu protiv Tottenhama, gdje sam bio s Robertom Knjazom i ekipom, kad smo dobili karte od Luke Modrića i Vedrana Ćorluke. Bio sam i na utakmici kad je Manchester igrao protiv Fulhama, a posjetio sam i Barcelonu, ponosno nam otkriva naš sugovornik.

Svoj sportski duh prenio je i na kći Zoru koja trenira rukomet u ŽRK Zrinski te ju vikendima često prati na utakmice. Pored toga, nađe i vremena da pomogne tati u održavanju vinograda u Podravini, a rado se odaziva i na akcije dobrovoljnog davanja krvi. Kako kaže, uz dobru organizaciju sve se stigne!