Mihael Štebih, poznati umjetnik Međimurja, uskoro će predstaviti svoju monografiju
“Znate, dvije godine sam pripremao materijale za monografiju, ali jedna stvar je bila imperativ – monografija ne smije biti dosadna”, započeo je naš razgovor Mihael Štebih.
Naš poznati kipar završio je akademiju 1972. u klasi profesora Valerija Michieli, a otad nije prestao stvarati svojim rukama, koje ga, govori Štebih, još uvijek dobro slušaju.
“Napravio sam veliki opus, 50-ak javnih kipova i spomenika i nekad se pitam kako je to bilo moguće. Ali sve je moguće ako je sredina ta koja te nosi”, govori nam Štebih.
Njegova su prva “sredina” bili roditelji – otac Mihael i majka Julijana, još su na fakultetu shvatili koliko je njihov sin duboko prožet umjetnošću. Dok je on stvarao u svom malom ateljeu u podrumu obiteljske kuće, roditelji bi navraćali i komentirali: “Gle maloga kaj dela!”
Beskrajno im je bio zahvalan na podršci koju su mu pružili i na otvorenosti uma oko ostvarenja njegovog umjetničkog sna. A onda, kako bi još više iskazali podršku, napravili su mu pravi pravcati atelje na dvorištu obiteljske kuće.
“Strašan je to bio temelj, ma to je najvažniji prvi korak u razvoju kipara! Dok su moji kolege tek onda tražili najam prostora u kojem bi mogli stvarati, moji roditelji su meni to već pružili”, prepričava nam Štebih, u čiji su atelje dolazili i profesori.
Iako je bio vješt sa svim materijalima, deset godina nakon diplomiranja pronašao je svoj materijal – staklo. U Samoboru je tada bila poznata tvornica kristalnog stakla, gdje je Štebih bio česti gost. Nakon što se staklo rastalilo na 1100 stupnjeva, Štebih je imao točno pola sata da ga oblikuje po svojoj volji.
“Napravio sam i vlastiti alat kojim sam ga formirao i onda su uslijedile simfonije oblika. Nikad nisam bio pobornik puhanog stakla, niti sam ga ikad brusio, rezao, niti vršio bilo kakvo nasilje nad njime. Neprirodno mi je mučiti staklo”, objašnjava Štebih.
Stvarao je figure koje su plijenile pažnju, a nerijetko je umiješao i boje, koje su do samog kraja ostale mistične. Tek nakon tri sata hlađenja, mogla se vidjeti konačna boja.
“Ja sam zaljubljen u staklo, kad ga oblikujem, onda razgovaram s njime i plešem”, predano nam govori Štebih.
Njegove su staklene figure uvijek bile apstraktne, a u zadnje vrijeme im je počeo dodavati postolja od bračkog kamena. Kako kaže, pokušao je spojiti liriku materijala jer je kamen u fizičkom smislu isti kao staklo.
Prije dvije godine u Zadru se održao prvi bijenale koji je okupio 70 autora koji rade sa staklom, a ove se godine planira i drugi koji će pokazati stvaran broj aktivnih umjetnika. Naš Mihael Štebih je svakako jedan od njih.
Predstavljanje monografije održat će se u srijedu, 27. svibnja, u 17 sati u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja. Uz autora, monografiju će predstaviti istaknute književnice Božica Jelušić i Emilija Kovač. Svi ste pozvani!
