NA OPG-u Hunjadi iz Svete Marije jabuke, jabučni sok i ocat nastaju u skladu s prirodom, bez žurbe i bez kemije
Jesen, uz obilje živih boja, donosi i obilje proizvoda koji se ubiru nakon cjelogodišnjeg mukotrpnog rada i brige za polje, voćke i životinje. Kakav smo gospodar bili na našim imanjima, kako smo postupali prema prirodi, takav ćemo i prinos imati.
A prinos plodova u Svetoj Mariji, kod obitelji Hunjadi ove je godine obilan i zdrav.
Naime, Natalija i Dean Hunjadi, zajedno sa svojom djecom, sinom Janom i kćeri Dorom, žive život koji spaja znanost, prirodu i tradiciju – uz veliko poštovanje prema zemlji i prirodi.
Oboje su inženjeri agronomije, ali njihova priča nadilazi klasičnu poljoprivredu. Oni su predvodnici ekološke i biodinamičke proizvodnje – načina uzgoja koji poštuje kozmičke ritmove, prirodne procese i sklad u kojem čovjek ne dominira, nego surađuje s prirodom.
„Mi smo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje se bavi biodinamičkom i ekološkom proizvodnjom. To znači prirodan uzgoj, bez pesticida i štetnih kemikalija. Priroda zna što radi, na nama je da ju slušamo i pratimo“, kaže Natalija Peter Hunjadi, diplomirana inženjerka agronomije.
Dean, uz agronomiju i vođenje OPG-a, bavi se glazbom, bio je i načelnik općine, a danas se specijalizirao za proizvodnju jabučnog octa. Njihov rad daleko je više od posla – to je filozofija života.
Jabuka – kraljica njihovog gospodarstva
Na površini od hektar i pol raste voćnjak jabuka obitelji Hunjadi. Nekad su prevladavale klasične sorte, no Hunjadijevi sve više sade starinske sorte poput šampanjke, božićnice, mašanke, zlatne zimske parmenke i bobovca.
„Naš cilj je stvoriti voćnjak starinskih sorti. One su otpornije, autentične i imaju okus kakav pamte naši djedovi i bake“, objašnjava Natalija.
Osim jabuka, na njihovim njivama rastu kukuruz tvrdunac, pir, heljda, raž i zob. No jabuka je u središtu – od nje nastaju sok i ocat, cijenjeni u svim krajevima Hrvatske.
Sok iz boce – čista jabuka, ništa više
Hunjadijevi inzistiraju na prirodnom procesu proizvodnje zlatnog soka. Jabuke se hladno prešaju, sok se kratko pasterizira na 80 stupnjeva i odmah hladi. Bez dodanih šećera, konzervansa i bilo kakvih primjesa.
„U boci je samo ono što daje priroda – ekološka jabuka prve klase. I zato naš sok ima zlatnu, prirodnu boju i okus. To ljudi prepoznaju, zbog toga smo i osvojili priznanje Plavi ceker Grada Zagreba“, ponosno kažu Hunjadijevi.
Ove godine planiraju proizvesti oko 600 litara soka. Kupci su uglavnom stalni, a proizvodi se prodaju i na lokalnim manifestacijama poput Dana kruha u Prelogu i Dana dobravskog ljuka.
Ocat – spor, prirodan i ljekovit proces
Ako je sok njihov ponos, onda je jabučni ocat njihov dragulj. Dean se specijalizirao za njegovu proizvodnju, i to isključivo tradicionalnim putem.
„Ocat ne radimo ubrzanim industrijskim procesima. Kod nas fermentacija i octenizacija traju. Ocat se pretače da dođe kisik, ali gljivice same rade svoj posao. Tako dobivamo ocat koji sazrijeva najmanje godinu dana, a često i duže. Tada postaje blaži, bogat polifenolima – antioksidansima koji imaju dokazano dobrobitno djelovanje na organizam“, objašnjava Dean.
Njihov ocat nije samo začin – koristi se preventivno u prehrani, ali i za zdravlje i ljepotu. „Ja njime ispirem kosu – to je stari bakin recept. Kosa je mekana, ne treba regenerator. Ljudi ga koriste i za napitke s medom, za bolove u nogama, pa čak i kao pomoć probavi“, dodaje Natalija.
Ne čudi stoga da je potražnja za njihovim octom veća nego za sokom. „Ljudi traže kvalitetan ocat, a teško ga je naći. I zato inzistiramo na staklenim bocama, nikako plastika – kiselina bi iz nje izvukla sve što ne valja“, naglašava Dean.
Ekologija bez kompromisa
Njihova proizvodnja slijedi smjernice Centra dr. Rudolfa Steinera. Organski uzgoj kod njih nije trend, nego način života.
„Prve godine bez špricanja pojavile su se uši. Ali za par dana došle su bubamare i riješile problem. Priroda se pobrine za sebe – samo treba imati strpljenja i ne pokušati požurivati prirodne procese“, ističu Natalija i Dean.
Sva obitelj sudjeluje u radu – i djeca pomažu u berbi. Sve se radi ručno, s puno truda, ali i ljubavi.
U vremenu kad industrija ubrzava procese i snižava kvalitetu, Natalija i Dean dokazuju da vrijedi stati, čekati i raditi kako to radi priroda – polako, strpljivo i s punim poštovanjem.
Jer jabuka kod Hunjadijevih nije samo voće. Ona je kraljica – a kraljice traže dostojanstven tretman.
