Jasmina Gašparlin vedra je i uvijek nasmijana osoba, no već se 18 godina bori s bolesti koja ima tisuću lica
Na Trgu Republike u Čakovcu, Društvo multiple skleroze Međimurske županije obilježilo je 31. svibnja Međunarodni dan multiple skleroze pod geslom kampanje “Ja sam više od MS-a” te “Male pobjede, velike priče”.
Članovi Društva prolaznicima su dijelili narančaste ruže, informirali ih o ovoj neizlječivoj bolesti te predstavili projekt “Zajedno kroz sport”.
Ovaj događaj bio je i prilika da javnost bolje upozna ljude koji žive s dijagnozom MS-a. Među njima je i Jasmina Gašparlin iz Nedelišća – žena čija je priča duboko osobna, iskrena i nadahnjujuća.
Simptomi 18 godina, a dijagnoza tek 5 i pol godina
Jasmina Gašparlin svoju je dijagnozu službeno dobila 24. veljače 2020. – telefonski, usred pandemije koronavirusa. No, simptomi su je pratili gotovo dva desetljeća. Trnci u rukama i nogama, vrtoglavice, problemi sa sluhom i kronični umor – sve to pripisivala je drugim uzrocima, poput sjedenja na poslu u istom položaju i uzastopnom ponavljanju istih radnji (radila je u tvornici obuće).
“Prošla sam sve moguće specijaliste – od fizijatra, infektologa, ginekologa, urologa, dermatologa… a nitko nije povezivao sve simptome u jednu cjelinu. Stalno je bilo nešto, neka nova boljka, neki novi simptom,” kaže Gašparlin.
Kako joj se stanje nije poboljšalo i mislila je da ima probleme s vratom kralježnicom, 2017. napravila je magnet – liječnici su tada rekli kako u nalazima nema ništa. No tegobe su se pogoršavale i inzistirala je na daljnjim pregledima. Drugi magnetski nalaz 2019. pokazao je lezije na mozgu i liječnici su ju uputili na lumbalnu punkciju. Tada je u veljači 2020. potvrđena dijagnoza – multipla skleroza.
“Koliko mi je telefonsko priopćenje dijagnoze olakšalo prvotni šok zbog emocija, toliko mi je kasnije otežalo kada sam tražila odgovore – nisam znala kome se obratiti, koga pitati, nikad prije nisam čula za tu bolest. Kad napišeš MS u tražilicu na Googleu, prvo što vidiš su invalidska kolica. Mrak ti padne na oči. Bojala sam se najgoreg,” priznaje.
Zajedništvo i razumijevanje kroz Društvo
No tada je, isto preko tražilice, pronašla Društvo multiple skleroze iz Čakovca. Tamo je upoznala ljude koji razumiju njezinu situaciju, a dobila i najviše informacija.
“Kad sam prvi put nazvala Društvo multiple skleroze, predsjednik Ivan Škec je prepoznao nervozu u mom glasu i rekao mi je tri jednostavne riječi: ‘Nije smak svijeta.’ Taj osjećaj olakšanja neću nikada zaboraviti.”
Kroz Društvo Gašparlin sudjeluje u mnogim aktivnostima – izletima, poput nedavnog u Vukovar, zatim u Tuzlu, aktivna je na radionicama, a uskoro se nada i terapijskom jahanju. “Volim životinje. Mislim da će mi jahanje i kontakt sa životinjama puno više pomoći od fizikalnih vježbi,” kaže.
U okviru Društva dobila je i osobnu asistenticu, na četiri sata dnevno. “Kad mi je loše, ona mi pomaže s kućanskim poslovima. A kad mi je dobro, najvažnije mi je naše druženje i razgovor. Ona mi je najveća psihička potpora.”
Život se mijenja, ali ne završava
Jasmina boluje od MS-a, neizliječive bolesti, ali njezin život nije stao. Ima 19-godišnjeg sina Tina, maturanta s kojim će, kako kaže, sigurno plesati na maturalnoj večeri.
“Kada mi je dijagnosticirana multipla prva pomisao je bila da neću moći plesati sa sinom na njegovoj maturalnoj. No još stojim na nogama, presretna sam što smo zajedno stigli do tog trenutka.” Bez pomoći obitelji i bez njihove podrške, kaže, sigurno bi klonula. Suprug Igor i sin Tin njezina su najveća podrška. “Radi njih sam jaka. Moja obitelj me drži, zbog njih nastavljam dalje” govori kroz osmijeh.
No, iako podršku i snagu pronalazi u obitelji, okolina ne razumije njezinu bolest. “Ljudi ne shvaćaju. Misle, ako se bolest ne vidi, da je nema. No oni mene vide samo kada imam dobre dane, a kada mi je loše, kada imam vrtoglavice i bolove i vezana sam za krevet, sumnjam da i misle na mene. Možda ovo zvuči zločesto, no željela bih da svi makar na 24 sata iskuse MS kako bi shvatili tu bolest”, kaže Jasmina Gašparlin.
Život s multiplom sklerozom – iz dana u dan
MS je bolest koja se ne može izliječiti, ali se može usporiti. Relapsi su česta pojava, a Jasmina ih opisuje vrlo jasno: “Ako 48 sati ne mogu mahati lijevom rukom, to je relaps.” Često oboljeli za vrijeme tih relapsa završavaju u bolnici i na jakoj terapiji kortikosteroidima.
“Oni pomažu tijekom tih epizoda, no uzrokuju i teške nuspojave. Imunitet kod osoba s MS-om je oslabljen, a visoke temperature uzrokuje relaps. Zato se trebamo jako paziti, kao i na lijekove koje uzimamo”, objašnjava.
“Nekad samo postojim, a drugi dan sve obavim. Ovisi kakav je dan. Nakon odmora je lakše,” kaže. Zbog težine bolesti više ne radi – u invalidskoj je mirovini. “Bila sam stalno na bolovanju, sve su to bili relapsi. Moj poslodavac je imao razumijevanja i ja jesam još neko vrijeme nakon dijagnoze radila. No nakon što sam se zarazila koronom stanje mi se pogoršalo, završila sam na štaki i više nisam mogla raditi.”
Kod nekih pak može doći i do komplikacija, sve ovisi o zdravstvenom stanju osobe. Društvo u kojem je Jasmina Gašparlin aktivna brine i misli o svojim članovima. “Naša članica i prijateljica Paula Rusak iz Kotoribe završila je u bolnici na operaciji. Mislimo na nju i šaljemo joj milijun pozitivnih poljubaca.”
Poruka za kraj – “Samo pozitiva”
Jasmina ne glumi snagu – ona ju živi. “Koja je moja supermoć? Uvijek sam nasmijana. Tko god me pita kako sam – ja sam dobro.”
Za sve koji se susreću s MS-om ili bilo kojom teškom dijagnozom, ima jasnu poruku: “Kad ti je najteže, kad ti misli bježe u tamu, izvuci zadnji atom snage i misli pozitivno. Jer ako misliš negativno – toneš.”
I još jedna poruka svima nama: “Ne osuđujte ljude po izgledu. Ne znate kakvu bitku vode iza svog osmijeha.”
