Mladi međimurski talent za automobile i motore prepoznali su ključni ljudi popularnog proizvođača automobila iz Bavarske - BMW-a
Bruno Vuk, mladić od 24 godine, rodom iz Novog Sela Rok, od 2016. godine živi u Njemačkoj sa svojom obitelji. Njegov otac Damir, profesionalni vozač, i majka Marija, frizerka, odlučili su potražiti bolji život u Bavarskoj kada je Bruno pohađao 1. razred srednje u Tehničkoj školi u Čakovcu, smjer mehatronika.
Prvo su sreću potražili u Erdingu, a zatim se smjestili u Deggendorfu. S njima je preselila i Brunina mlađa sestra Manuela, koja sada pohađa srednju školu u Bavarskoj. Iako je životna promjena za cijelu obitelj bila velika, Bruno se kao tinejdžer u novoj okolini brzo snašao, a uskoro će i završiti studij strojarstva.
Razlika između života u Međimurju i Njemačkoj, prema Brunovim riječima, nije velika. “Na početku je sve bilo novo, no brzo sam se prilagodio. Jezik nije bio prepreka, a Nijemci su me dobro prihvatili. Bavarci su naviknuti na strance, a i sami se često sele. Međimurci su zatvoreniji prema strancima, ali s Bavarcima dijele radne navike, što mi je pomoglo u prilagodbi”, otkrio nam je Bruno.
Strast prema automobilima dovela ga do BMW-a
No, ono što Bruna izdvaja od mnogih drugih mladića koji su se preselili u Njemačku jest njegova strast prema automobilima, posebice BMW-ima. Kroz srednju školu i studij strojarstva razvio je ljubav prema automobilima i mehanici.
Svoj BMW serije 3 temeljito je proučio i samostalno servisirao, čak je i sam mijenjao motor te spustio ovjes. Kaže da na njegovom automobilu nema matice koju nije sam zategnuo ili pak dijela automobila koji nije proučio. Ova posvećenost nije ostala neprimijećena – upravo zbog toga dobio je pripravništvo u BMW-ovoj tvornici u Landshutu.
“Upravo završavam studij strojarstva, a praksa je bila dio školovanja. BMW me odabrao jer su bili impresionirani mojom strašću prema automobilima i činjenicom da volim raditi na vlastitom autu,” kaže Bruno. Radi u odjelu “Sondermotorenmontage”, specijaliziranom za ugradnju i servis trkaćih i posebnih motora.
Umjetnička strana tehničkog mozga
Bruno ima i umjetničku stranu – od djetinjstva voli crtati, a najdraži motivi su mu automobili i motori. Kada su u BMW-u saznali za njegov talent, dobio je zadatak nacrtati rukom V10 motor, što je odradio s velikom preciznošću. Njegov crtež, uvećan, sada krasi ulaz tvornice u kojoj radi. Kako i ne bi, kada je u njega uložio 40 do 50 sati rada, a rezultat je nevjerojatan i vrlo precizan!
Ljubav prema automobilima i preciznost te talent za crtanje naslijedio je od roditelja – otac Damir voli motore i mehaniku, a majka Marija vrlo je precizna i talentirana za crtanje. To je, čini se, bila dobitna kombinacija za Bruna.
“Nakon šest mjeseci prakse produžili su mi ugovor kako bih dovršio završni rad, a sada su mi odobrili još šest mjeseci dok ne diplomiram. Nadam se da ću ostati u BMW-u, no tko zna što donosi budućnost,” kaže Bruno.
BMW je, prema njemu, odličan poslodavac, ali je i uspješno odgovorio na krizu u automobilskoj industriji prilagodivši proizvodnju zahtjevima tržišta. Dok su druge automobilske kompanije pretežno ulagale u električna vozila, BMW je nastavio s proizvodnjom benzinskih i dizelskih automobila, uz paralelni razvoj električnih modela. Zbog toga nije bilo smanjenja proizvodnje ni masovnih otpuštanja.
U tvornici u kojoj radi mnogo je Hrvata, koji su cijenjeni zbog svoje marljivosti: “Moji kolege iz Hrvatske su vrlo predani i cijenjeni među nadređenima. Nitko se ne žali na uvjete, a radna atmosfera je jako dobra.”
Ostao vezan za Međimurje
Iako obaveze na fakultetu otežavaju česta putovanja, Bruno i obitelj redovito posjećuju Međimurje, a dodatna motivacija mu je i njegova dugogodišnja partnerica, Međimurka Ivana Žulić, studentica engleskog i njemačkog jezika u Zadru. Njihova veza traje već pet godina, a iako trenutno funkcioniraju na daljinu ili, kako kaže Bruno, skupljaju kilometre, vjeruju da će u budućnosti živjeti zajedno, bilo u Hrvatskoj ili Njemačkoj.
Bruno je i dio međimurske automobilske scene i smatra da su okupljanja ljubitelja automobila korisna: “Družimo se, dijelimo savjete i pomažemo si. Naravno, uvijek se nađe netko tko stvara probleme pa završimo u medijima, ali većina nas zaista pazi na automobile i promet.”
Prošle se godine i u našem mediju pisalo o okupljanju automobilskih entuzijasta kod jedne trgovine u Čakovcu, no zbog nekoliko neodgovornih pojedinaca na okupljanje je bačeno loše svjetlo, što mu ipak ne smeta jer smatra da velika većina sudionika samo želi podijeliti svoju strast prema automobilima.
Budućnost BMW-a
Stereotipi o vozačima BMW-a mu nisu strani, no kaže da u svakoj šali ima istine (svima nam je poznat vic o pokazivaču smjera i vozaču BMV-a): “Hrvati vole automobile, a dolazak iz inozemstva u skupom automobilu često se doživljava kao znak uspjeha. No, i Nijemci cijene dobre automobile, u tome smo vrlo slični.”
Brunina priča dokaz je da predanost, trud i ljubav prema onome što radimo mogu otvoriti vrata velikim prilikama. Uz to, njegova priča čini nas ponosnima što međimurska radišnost živi dalje u mladim ljudima. Njegova budućnost u BMW-u izgleda obećavajuće, a vrijeme će pokazati hoće li svoju karijeru nastaviti u Njemačkoj ili možda jednog dana u Hrvatskoj.
Tko zna, možda će upravo Bruno Vuk iz Novog Sela Rok jednog dana otvarati tvornicu BMW-a u Međimurju.
