Autohtono jelo, kalamper na saftu ili kalapajsani krumpir, zamirisao je nedavno na Šuderici u Goričanu naprosto pozivajući posjetitelje da ga kušaju
Majstorice za pripremu ovog starinskog jela koje se međutim i dandanas često pronađe na stolovima brojnih Međimuraca, bile su članice Udruge umirovljenika i Kulturno umjetničkog društva iz Goričana Đurđa Marton, Vesna Kiš, Marija Purgar i Marija Ševa, ujedno i stalne sudionice svih općinskih manifestacija.
– Kultura u Goričanu kao i složnost među udrugama jako dobro dišu i baš smo zadovoljni događanjima koja se odvijaju u našem mjestu, rekla nam je Marija Purgar.
I dok se krumpir na saftu lagano krčkao, naše su sugovornice već znale i rekle da bu jako fino.
– Svaka kuharica koja kuha s dobrom voljom i puno ljubavi te nešto iskustva, mora skuhati dobro jelo. A kada kuhate u ovakvom veselom društvu, još je bolje, zaključile su dame.
Život uči
Kažu da je život najbolji učitelj te su spremno podijelile sjećanja na svoje kulinarske početke.
– Rano sam ostala bez roditelja i naučila sam kuhati od susjeda. Svi bi uvijek rado priskočili u pomoć, a što nisam znala, sama sa, isprobavala, rekla je Marija te dodala da se nijedna kuharica ne smije bojati isprobavati.
Vesna je potvrdila navedeno, a ona je ujedno bila i slatki dio ekipe.
– Volim peći kolače, svih vrsta, u bilo koje vrijeme. Nije mi važno radi li se o ponoći, ranom jutru ili popodnevu. A pečem sve što moja obitelj i prijatelji vole. Bilo da se radi o suhim kolačima, pitama, dizanim ili kremastim kolačima, sve je to već u rukama, napominje Vesna koja je i za ovu manifestaciju stol ukrasila i gostima ponudila makove kocke, kiflice od koksa i čupavu katu.
S mesom ili bez
Glavna kuharica Đurđa Marton pak je podijelila tajnu dobrog krumpira na saftu.
– Treba puno luka, crvene paprike, danas dodajemo malo špeka i kobasica, no nekad nije bio to slučaj. Meso se dodavalo prema prilici, odnosno kad ga je bilo. A danas, rijetko koje jelo bude bez mesnog dodira. Starinska jela su se većinom kuhala na svinjskoj masti koja je pak dala poseban okus. Krumpir se dodaje na dobro pirjani luk i crvenu papriku te se zalijeva vodom, ali ne previše. Tek toliko da ga pokrije. I onda se lagano krčka, navodi Đurđa i sama se prisjećajući početaka.
– S osam godina sam ostala sama s roditeljima, sva su se braća već udala i odselila. U tako ranom djetinjstvu sam već puno i radila, plela košare, radila na njivi, dojila krave, a kad se kuhalo, morala sam biti prisutna kako bih polovila sve tajne zanata, kaže.
Stol za Ivanje
Za proščeje na Ivaje domaćice pripremaju bogate stolove. Od fine domaće juhe, do nekoliko vrsta mesa, priloga te uz obavezne kolače.
– Obavezna je domaća kokošina juha s domaćim rezancima, a zatim i dvije, tri vrste mesa. Stol mora biti bogat. Pečenki, kuhanoj kokoši i govedini su se obvezno pripremali hajdinska kaša i mlinci, a od kolača sve što vam srce može poželjeti, no oni starinski su bili obavezni, naglašava Đurđa. Kuharice su kalapajsani krumpir podijelile u rekordnome roku.
RECEPT
Kalapajsani krumpir
SASTOJCI:
2 kg krumpira
luka prema želji
crvena paprika
sol
papar
voda
PRIPREMA
Očistiti i sitno nasjeckati krumpir, što više to bolje. Pirjati ga dok ne postane staklast, dodati crvenu papriku, špek i kobasice te narezani na ploške krumpir. Zaliti sve vodom toliko da pokrije krumpir, dodati sol, papar i začine prema želji. Može se dodati i žličica ajvara. Kuhati dok krumpir posve ne omekša i postane gust.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br.3611
