Već smo izvijestili o tome da je prve travanjske nedjelje na zagrebačkoj Peščenici održano Prvenstvo Hrvatske u karateu, na kojem je mlada Beličanka Ana Filipović (19) osvojila broncu
Ova članica Karate kluba Globus iz Čakovca odlično treće mjesto osvojila je u kategoriji borbi iznad 68 kg, a na Prvenstvu je sudjelovalo 120 natjecatelja iz 51 hrvatskog kluba.
– Vratila sam se nešto intenzivnijem treniranju nakon svojevrsne pauze, jedno vrijeme nisam odlazila na natjecanja. Na poticaj trenera Dejana Slukića odlučila sam probati i evo, ispalo je super, uspjela sam osvojiti medalju.
Za par tjedana idemo u Španjolsku na Svjetsku ligu pa se pripremam. U lipnju pak me čeka državno za moj uzrast, za moju kategoriju, nabraja Ana, kojoj je ovo ukupno sedma državna medalja i prva seniorska.
Karate od vrtića
Karateom se inače bavi još od predškolskih dana, odnosno 14-ak godina. Na svoj prvi trening na Belici otišla je zahvaljujući pozivu prijatelja Žankarla Krnjaka. Uslijedili su treninzi u klubu u Maloj Subotici, a zatim je došlo do spajanja s Karate klubom Globus.
– Na treninzima ponedjeljkom, srijedom, četvrtkom i subotom radimo karate, a dva do tri puta tjedno smo i u teretani. Na karateu pak uvježbavamo tehnike, reakcije i situacije iz borbi te spariramo, no sparinge obično imamo zadnjih 20-ak minuta treninga.
Uobičajeno je da traju po sat i pol. Subotom i praznicima imamo po dva dnevno, objašnjava karatistica koja će uskoro u akademske vode. Koje – još nije spremna otkriti.
– Slobodno vrijeme trenutačno prvenstveno koristim za učenje i treninge. To ne znači da ne nađem vremena za pomaganje obitelji ili druženje s prijateljima. Moram istaknuti da su podrška obitelji i bliskih ljudi, kao i trud koje treneri ulažu u nas, veoma važni za uspjeh, smatra. Njezina su potpora tako majka Nikolina i otac Tomislav, bake i djedovi, starija sestra Tea i mlađi brat Petar.
Borbenost u krvi
Očito je da borbenost teče žilama Filipovićevih, jer Petar također trenira karate: lani je na Svjetskom kupu u Poreču osvojio srebrnu medalju u kategoriji dječaka U12 +45 kg.
Spomenimo i da je Ani prije triju godina na dodjeli priznanja najboljim sportašima i ekipama za 2020. godinu u organizaciji Zajednice sportskih udruga Čakovca dodijeljeno Priznanje za perspektivne sportaše ‘Anto Dragić’.
– Bilo je razdoblja kad sam se teško nosila s povremenim lošijim rezultatima, ali s vremenom naučiš da su potrebni volja, vrijeme i strpljenje. Uvijek sam bila emotivna oko toga. Unatoč svemu, ustrajala sam, uložila puno truda, prvenstveno bila marljiva i uporna. Rezultati na kraju nisu izostali.
Ipak, vrednije od svih medalja su lekcije koje iz sporta možemo izvući – ove o ustrajnosti koje sam već spomenula, ali i one o prijateljstvu, zdravlju, poštovanju i međusobnom uvažavanju, zaključuje Ana.
