Povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsno promišljanje za čitatelje našeg tjednika pripremio je župnik župe svetog Leonarda iz Goričana, Josip Drvoderić
– Svaki od nas postavlja si mnogobrojna pitanja o smislu svojega postojanja: Tko sam? Odakle dolazim? Kamo idem? Pronalazeći nove i nove odgovore nismo potpuno zadovoljni ni s jednim. Na kraju nam ostane još poneko veliko ili malo pitanje na koje nemamo odgovor.
Uskrsnuli Isus Krist nudi odgovore na temeljna pitanja. Postavlja se tek pitanje: jesmo li spremni prihvatiti te odgovore? Ponovno dolazi na kušnju naša vjera i povjerenje koje Krist zahtjeva od svojih učenika? U korizmi smo postavljali pitanje: Kakva je moja vjera? Imam li u Boga povjerenje? Iskazujem li to povjerenje vjernošću krsnim obećanjima? Radi se o vjernosti savezu što ga je Bog sklopio s nama u krvi nevinog Jaganjca Isusa Krista.
Pitanje vjere i nevjere Bogu i njegovim obećanjima duboko određuje naš odnos prema Bogu i bližnjemu. Vjera i nevjera pogađa u srž našega postojanja, u naše biti ili ne biti. Svoju vjeru mi izričemo konkretnim životom; konkretnim životom postavljamo se za ili protiv Boga, što u konačnici određuje biti za ili protiv sebe samog.
Crkva kroz povijest svjedoči narodima, većim ili manjim zajednicama, svakom čovjeku stvarnost Krista Raspetoga i Krista Uskrsnuloga. Svjedočanstvo Crkve izazov je svakom čovjeku ponaosob bio on kršćanin ili ne. Prihvatiti Uskrs znači prihvatiti križ. Prihvatiti križ znači svoj život postaviti na nove temelje.
Uskrs nije govor o smrti, već govor o životu. Ne prihvatiti život kao put križa značilo bi ne prihvatiti istinu da je onaj Krist koji je na Veliki petak na križu bio raspet danas uistinu živ među nama, prisutan u ovom trenutku.
Nalazimo se pred izazovom praznog groba. Evanđelje nam govori upravo o ljudima koji ne žele prihvatiti križ. Ti isti ljudi ne žele prihvatiti niti istinu praznog groba. Glavari svećenički sa starješinama narodnim „uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: „Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’“ (Mt 28,12-13)
Ljudska logika
Čovjek koji ne želi prihvatiti križ sam sebi laže u lice i tu laž želi podijeliti s drugima. Netko i danas poput tolikih kroz povijest postavlja pitanje: „Zašto Krist nakon uskrsnuća nije pobjednički prošao Jeruzalemom, ponizio svoje protivnike, slomio vlast vlastodržaca, oslobodio narod od tuđinske vlasti kako su i njegovi učenici to do njega i očekivali i zahtijevali?“
A nije li upravo i to bio jedan od razloga za njegovu smrt na križu? „Pitamo tako, valjda, jer bismo sigurno sami tako učinili. Zašto upravo to smatramo nečim najprirodnijim i najrazumljivijim? Očito polazimo od pretpostavke da je sav ljudski zajednički život, pogotovo život između grupa, od religijâ do nacijâ, na kraju samo velika vječna borba za vlast, i nadmoć nad drugima. Nije li tako? (Ako nije tako, zbog čega nam tolika briga da se pošto-poto pokaže protivniku da je Krist u pravu, da je on pobijedio.
A što ako je htio nešto sasvim drugo? Zašto misliti da je ljudska logika uvijek ispravna logika. (Usp. Vjekoslav Bajsić, Obrnuto vrijeme, Kristova pobjeda KS, Zagreb, 1994., str- 106-107)
I sami su Kristovi učenici bili u napasti da podlegnu ovakvom načinu razmišljanja, ali Krist je promijenio način njihovog gledanja i od plašljivih učenika postali su neustrašivi svjedoci. Želim vam Ljubav i Mir Krista Uskrsnuloga! Sretan Uskrs!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3596
