Oduvijek životinje vole supružnici Martina i Oliver Martinjaš, no tek se zadnjih pet godina ozbiljnije bave njima na svom obiteljskom poljoprivredom gospodarstvu
Svoju privrženost prema pernatim i drugim domaćim životinjama prenijeli su i na svoju djecu Noemi (3), Armanda (10) i Patrika (12) koji svoje vrijeme rado s roditeljima provode na ranču u blizini njihove kuće u Nedelišću. Pokazali su nam svoje imanje pa smo se uvjerili kako je privrženost uzajamna.
Martina i Oliver životinjicama daju svoju ljubav, vrijeme i trud, a ljubimci uzvraćaju tako što im svakodnevno stavljaju osmijehe na lica te im pokazuju zahvalnost i naklonost na svakom koraku. – S njima smo svaki dan i vidimo koliko su nam privrženi, govori Martina pokazujući nam koke i pijetlove te ovce i koze koje su pojurile prema ogradi čim se Oliver oglasio šuškajući žitaricama. Osim toga drže zečeve, fazane, guske, ovna, jarca, golubove, svinju, jednog magarca i jednu kobilu te tri goveda pasmine limuzin koje su nabavili iz mjesta kod Siska.
Senči i Romeo
Kobila, 13-godišnja Senči duša je farme. – Nije više mlada, ali je toliko mila i draga. Ima mnogo mjesta i trave za ispašu, baš kao i goveda. Sve ostalo što trebaju, kao primjerice sijeno i slamu, proizvodimo i skladištimo na imanju. Obrađujemo zemlju, imamo vrt, krumpir, plastenike… Imamo taman sve za vlastite potrebe, sve na oko 20 hektara zemlje, objašnjava Oliver razdragano nas upoznavajući s magarcem Romeom.
– Ne mogu opisati koliko je to pametna životinja. Dobili smo ga na poklon od ljudi koji više nisu znali kamo s njim, a nekada naše ljubimce i sami poklanjamo, govori objasnivši kako su jedno vrijeme imali patuljaste koze koje su toliko skakale okolo da su im uništile neke nastambe pa su ih se morali odreći. – Krenuli smo s kokošima i zečevima, slagali im nastambe, a uz pomoć susjeda i prijatelja uredili smo i ribnjak s mostom. Zatim smo dalje nabavljali druge životinjice i ranč je rastao, kazao je Oliver. Gotovo sve domaće životinje tako možete vidjeti na ranču u Nedelišću. Neke su dobili, neke kupili, mnogo ih se već i okotilo na njihovu poljoprivredom imanju. Veterinari kod njih, srećom, nemaju puno posla, problem im znaju napraviti jedino lisice, jazavci i čagljevi koji uđu na imanje pa odnesu kokoš ili drugu malu životinju.
Vrata rado otvaraju zainteresiranim šetačima, djeci iz ulice ili prijateljima svoje djece iz škole i vrtića. – Nema više farmi, rančeva i domaćih životinja puno u Međimurju pa nam je drago da ovdje djeca mogu još vidjeti pravu kravu, ovcu i kozu, naglašavaju supružnici Martinjaš kojima su sve životinje redom voljeni ljubimci.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3595
