-Kad sam bila mlađa sportske aktivnosti bile su mi horor. Najviše trčanje i kros, nikad to nisam voljela - započela je „nesportski“ svoju priču Ana Šoštarić (27) iz Ivanovca koja danas ne može zamisliti dan bez vježbe i rekreacije
Nakon tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovnoj kada taj nastavni predmet i Ana nisu bili „na ti“, u srednjoj školi priča se okrenula u korist sporta. – U Ivanovcu kreće aerobik na koji sam išla s mamom pa sam ubrzo upisala i u teretanu, prisjeća se Ana kako je to bilo prije 10-ak godina. Malo po malo trenirala je s ozbiljnijim kilažama te postala član Powerlifting kluba Pozoj Čakovec gdje se dobro uklopila i krenula na natjecanja, a 2016. godine postala je državni prvak u svojoj kategoriji.
Nakon što se od Kluba „razišla”, počela je trenirati samostalno, ali su je sve više interesirali grupni treninzi. – Tadaje došla korona i teretane su se zatvorile. Odlučila sam isprobati kućni trening jedne fitness instruktorice i shvatila da se može trenirati i tako. I oznojit se, i zaraditi upalu mišića, smije se Ana dodavši kako je tada dečko Mihael, danas muž, došao na ideju da naprave malu kućnu teretanu. – Tu trenutno imam sve što mi treba. Danas volim sve vrste sportskih aktivnosti i nema toga što ne bih probala.Danas je aktivna kao voditeljica fitnessa u Ivanovcu, osobna trenerica i ambasadorica jednog svjetskog brenda za prehranu.
Fitness trenerica
-Ideju i poticaj da počnem vježbati druge dobila sam još kad sam hodala u teretanu od jedne gospođe. Sjećam se da mi je rekla kako joj je uvijek gušt gledati me kako vježbam i zašto ne bi ono što znam prenosila drugima. Puno znači i kad netko pohvali tvoj izgled i trud, a znaš da si za sve zaslužan isključivo sam. Krenula sam trenirati s prijateljicama i nije trebalo dugo da se proširi te sam došla do prvih pravih ozbiljnijih klijentica, objasnila je početke u treniranju drugih dodavši kako je odgledala i odslušala bezbroj online edukacija i videa.
Osobne treninge drži kod kuće, pokušava stvoriti domaću i prijateljsku atmosferu te svakome pristupiti individualno, a uz fitness zainteresiranima radi i plan prehrane u kojima nudi bezbroj mogućnosti za brze i zdrave obroke. – Često više nemam vremena odraditi samostalno svoj trening, pa je uvijek drugima simpatično kad ga odradim s njima. Kroz rad u fitnessu sam upoznala jako puno ljudi. Lijepo je znati da imaš nekoga koga možeš pitati za savjet kako poboljšati svoj i tuđi rezultat, a još je ljepše dobiti dobre povratne informacije. Još uvijek se uz sve obaveze trudim trenirati barem četiri puta tjedno. Ako ne prije, navečer u devet, bitno da se odradi. Trudim se i da mi broj koraka dnevno ne bude ispod 10.000 u čemu mi puno pomaže naš labrador koji je uvijek za akciju i niti šest kilometara šetnje dnevno mu nije dovoljno, priča.
Grupno vježbanje
Rekreaciju sa ženama u Ivanovcu vodi dva puta tjedno, a sve je počelo u jesen. – Skupila sam hrabrost, nazvala predsjednicu mjesnog odbora, dala joj svoju ideju. Ona je bila oduševljena i eto nas. Nije strašno, nije teško, samo ponekad znojno, pozvala je Ana sve žene koje su spremne poraditi na sebi i svom zdravlju. Trenutno na rekreaciju u Ivanovec dolazi 30-ak žena od 23 do 67 godina starosti. Ana treninge prilagođava i pokušava svima ugoditi, pa je nekad jači, nekad slabiji tempo. – Uz vježbanje se lijepo družimo i drago mi je što žene koje dolaze nalaze uz sve obaveze dva sata tjedno za vježbanje jer se nakon toga osjećaju energičnije i samopouzdanije. navodi Ana spominjući supruga Mihaela kao stalnu podršku.
Puno je aktivnosti i Ana bi ih htjela dignuti na viši nivo. – S obzirom na to da sam u par mjeseci samo u kompaniji s prehranom drastično napredovala, planiram i dalje samo rasti. Fitness se isto tako jako lijepo razvija i raste. Nadam se da će se i sve djevojke i žene koje su postavile bezbroj pitanja konačno ohrabriti i doći u Ivanovec na rekreaciju. Tko zna, možda se u tome pronađu kao što sam se i ja. A možda pokrenemo fitness i u nekom drugom mjestu. Kad se energije spoje, sve je moguće. Dok god imamo cilj, viziju, stav i razlog, nije problem raditi sve dok to ne ostvarimo. Nema ljepšeg osjećaja nego kad staviš kvačicu na ostvareni cilj, naglašava za kraj Ana motivirajući sve da slijede njezinu praksu.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3594
