U svakom kutku grunta samozatajnog majstora iz Črečana nalazi se neko iznenađenje
Maleni Črečan zasigurno je jedno od najljepših sela Međimurja. Krasi ga mnogo zelenila, više manjih parkova, žene posvuda sade cvijeće, a uz šume, potok i jezerce tu je i naselje starih kuća. No najveća su snaga Črečana njegovi mještani – Črečinčari, upravo tako!
Jedan pravi Črečinčar, rođen na gruntu na kojemu i danas živi, jest Marijan Grudić. Njegova se kuća nalazi točno nasuprot rodne kuće prvog sina Črečana, slavnog skladatelja Josipa Vrhovskog. Prvo što ćete uočiti jest čitav kompleks pletenih ograda – dvorišna, oko cvijetnjaka, prema vrtu…
– Ovo sad nije pravi prizor, trebali biste doći kad obrastu u cvijeće ili se po njima uspne povrće, kad se sve zašareni. Godinama radim razne vrste pletenih ograda; lijeskove, kalane, od pruća… Mogu služiti i kao malene žardinijere i kao panoi. Njima možete i zaštititi mladu marelicu od sjevera – priča nam gospodin Grudić, po struci kovinotokar.
No to nije sve. Po raznim kutcima imanja razasuto je i njegovo “životinjsko carstvo”. Jeleni, mačke i razni drugi likovi, poneki iz bajke, izrađeni od drveta i šibe – samo što ne progovore.
Naučio u Dunjkovcu
– Ovo je tek početak, dovezao sam si breze. Radio sam i kućice i hranilice za ptice. Ovo tu pak je hotel za kukce kakav bi svaka kuća trebala imati, tako barem mislim. Kukci su važni oprašivači, a od raznih kukaca koji u hotelu nalaze sklonište vjerojatno je najvažnija solitarna pčela – priča nam pokazujući neobičnu instalaciju na zidu gospodarskog objekta.
Sve je to rad njegovih vrijednih i spretnih ruku, velika ljubav i hobi koji ga opušta. No najvažniji su mu ručni rad zasigurno metle. Izrađuje brojne vrste metli odlične kvalitete, a baza mu je šiba breze.
– Ova šira ima dršku lijeske i šibe breze, a vezane su sisalom, prirodnom špagom. Njome možete savršeno pomesti svaku garažu, dvorište i prilaz, po kiši ili snijegu. Nije to obična metla od sirka. Tu je i okrugla metla koja nema dršku, to jest hvata se za snop šiba, naravno brezovih. Ona mete uže i bolja je, recimo, za štalu, gdje je teže ući u kuteve – pokazuje nam svoj asortiman.
Zatim je tu kratka metla, odlična za paučinu, a sjajno će očistiti i svu prašinu s odjeće. Ima i češki tip metle koja ima i dršku i šibu oko drške. Tu je još sva sila unikatnih metli, svaka za posebnu namjenu.
– Izradi metla naučio me pokojni gospodin Gavez iz Dunjkovca. Odlazio sam k njemu i samo gledao što i kako radi. Dunjkovec je bio središte izrade metli. Danas pak sam ja, koliko znam, jedini u Međimurju koji ih izrađuje. Ne znam, čuo bih valjda da ima još netko – kaže te nam potom odaje što ga tišti.
Nekome je zasmetao
Metle je svojevremeno prodavao na sajmu na varaždinskoj Banfici. No potom je, izgleda, nekima zasmetao s domaćom kvalitetom.
– Uvijek je sve bilo u redu, ali onda mi je netko poslao carinu. Došli su i rekli da bih trebao otići na zanatsku komoru i dobiti nekakav papir. Kad sam došao na komoru rekli su mi da nemaju pojma u koju bi me kategoriju stavili. I što sad, da odlazim na sajam i riskiram tko zna kakvu kaznu? – priča.
Boli ga odnos države prema tradiciji, jer kao što smo već rekli, teško je pronaći još nekoga tko proizvodi brezove metle na starinski način.
– I ovako je nikakva cijena za domaći, ručni rad kojim si pokušaš privrijediti za kruh, a sad bih još i za državu trebao izdvajati. S metlom na štil sigurno imam tri-četiri sata posla. A ispod časti mi je rediti ružne metle s par šiba kao prekupci koji samo gledaju kako zaraditi. U mojoj je metli oko 120 brezovih šiba. U Njemačkoj, Austriji Bih, Srbiji, Sloveniji, svugdje možete takav proizvod slobodno prodavati – kaže ogorčeno.
I sve dok bude tako, sve će ovo biti samo njegov hobi i proizvodnja za sebe i prijatelje. No to je Hrvatska, nikoga to ne bi trebalo iznenaditi. Ono čime se još bavi jest restauracija antikviteta. Zbog narušenog zdravlja ne može daleko voziti te je stoga majstor na svome gruntu, jedan od onih koji Črečan čine posebnim.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3589
