Uvijek vedra, pozitivna i nasmijana. Takva je umirovljena odgajateljica Danijela Vadlja koja je kroz svoj radni vijek od 42 godine odgojila brojne generacije
Generacije su odgajane pod sjenom vremena, nosile su teret prošlosti i izazove sadašnjosti, oblikujući se pod utjecajem različitih društvenih, kulturnih i tehnoloških promjena.
Odgoj je postao neizostavan element svakodnevnog života, a odgojitelji su postali ključni protagonisti u oblikovanju identiteta i budućnosti generacija koje izrastaju. Kroz različite pedagoške pristupe, odgojitelji su prenosili vrijednosti, znanja i vještine, pripremajući mlade za životne izazove.
Odgoj je poprimao različite oblike, od tradicionalnih metoda prenošenja znanja do suvremenih pristupa koji potiču kreativnosti samostalnost.
U novom serijalu našeg portala predstavljamo umirovljene odgajateljice kroz čije su ruke i rad prošle brojne generacije.Upravo je vrtićko doba ono najranije razdoblje koje nas obilježi,a svojih se “teta” rado prisjećamo i u starijoj dobi.One su te koje nas pripremaju za školu, kao i život.
Jedna od njih je i Danijela Vadlja iz Čakovca koja je u mirovini pet godina. Prisjetila se svojih radnih početaka, kao i brojnih anegdota, od kojih su neke manje ugodne,a ostale većinom vrlo emotivne.
Nakon završene Pedagoške akademije u Zagrebu, prvo zaposlenje je dobila već s 21 godinom i to u Zagrebu. No, kako je u to vrijeme to bilo deficitarno zanimanje, tako je ubrzo sa svojim radom započela u Čakovcu, u vrtiću Cvrčak. Karijeru je završila u vrtiću Maslačak.
– Kroz svoj radni vijek promijenila sam nekoliko vrtića, no najviše sam radila u Cipelici i Maslačku u Čakovcu. Na početku kada sam počela raditi, odgojni procesi i sustav je bio drugačiji nego danas. Pedagoški standardi su bili drugačiji, što je danas gotovo nezamislivo. Radila sam sama u starijoj grupi ponekad i s38 djece. To je bilo naporno razdoblje i čak sam promišljala jesam li odabrala dobro zanimanje. No, s vremenom je došao program Korak po korak, stiglo je vrijeme edukacija i počeo se mijenjati smjer rada s djecom. Upravo su djeca postala fokus, što je glavno i osnovno, prisjetila se svojih početaka naša sugovornica.
Edukacija je broj jedan u ovom poslu, a sve kako bi se što kvalitetnije radilo s djecom. Danijela kaže kako se i danas rado prisjeća svojih kolegica, ravnateljica i pedagoginja s kojima je surađivala, a s nekim je kolegicama i dalje u kontaktu iako je u mirovini od svoje 65 godine.
– U kasnijoj dobi stiglo je vrijeme interneta i digitalizacije.To je i nas kačilo, no uz pomoć roditelja, mlađih kolegica, kao i moje obitelji uspjela sam se i s time uhvatiti u koštac, govori nam.
U tom velikom radnom vijeku od 42 godine, ima nebrojeno puno anegdota.
– Teško mi je izdvojiti djecu, ali jedan dječak mi se kroz karijeru posebno urezao u pamćenje. Jednom prilikom išli smo u posjet tvrtki LPT u Prelog koji nas je proveo kroz svoj pogon.Dječak je pogledao gore na strop i krenuo čitati, jednostavno mije ta njegova znatiželja i propitivanje svijeta oko sebe i danas impresivno.