Roditelj koji se protivi obvezi nošenja maske svjesno preuzima odgovornost za rizik od zaraze - tvrdi pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević
Tjedan dana nakon početka škole pravobraniteljica za
djecu Helenca Pirnat Dragičević u
razgovoru za Hinu upozorava da su kriteriji za upis u srednju
školu dugogodišnji problem i predlaže uvođenje alternativnog
izbornog predmeta za djecu koja ne pohađaju vjeronauk, prenosi
RTL.
Jesu li Vas iznenadili podaci o značajnom rastu
broja superodlikaša u prošloj školskoj godini, kako to
objašnjavate?
Za mene je to ugodno iznenađenje, jer nemam razloga sumnjati u
kapacitete naših učenika, ali ni u trud i angažman
odgojno-obrazovnih djelatnika u vrijeme pandemije. Djelomično je
to, možda, i rezultat preporuka Ministarstva znanosti i
obrazovanja da ocjene trebaju biti poticaj učenicima, ali
istodobno i pokazatelj obrazovnih postignuća. I inače smatram
nužnim da se stručnjaci u području odgoja i obrazovanja mnogo
ozbiljnije pozabave pitanjem ocjenjivanja. U kontaktu s djecom
doznajemo da mnogi učenici osjećaju da su pod neprekidnim
pritiskom, da moraju biti odlični iz svih predmeta jer se u
protivnom neće smatrati uspješnima, a zbog nedovoljnog broja
bodova neće se moći upisati u željenu srednju školu. Kriteriji za
upis u srednju školu dugogodišnji su problem, na koji nas
upozoravaju i sami učenici, pa bi to slijedećih godina trebalo
riješiti.
Nova školska godina je zbog korona
krize najizazovnija do sada. Jesu li obavljene sve pripreme
tako da se učenicima zajamči sigurno obrazovanje, bojite li
se da bi škole mogle postati nova žarišta zaraze?
Teško je jednoznačno odgovoriti na to pitanje, jer su prilike na
terenu različite, škole se razlikuju po uvjetima, kapacitetima, a
različita je i epidemiološka situacija na području države.
Izuzetno je važno da su se djeca vratila u škole jer je to
korak prema normalizaciji života, ali je jednako važno da se svi
drže uputa i preporuka za zaštitu zdravlja učenika i zaposlenika,
odnosno da svi daju maksimum u organizaciji nastave i drugih
školskih aktivnosti. Pritom je najveća odgovornost na
ravnateljima koji moraju osigurati uvjete za zaštitu sigurnosti i
zdravlja djece u školama, procijeniti rizike i upozoriti na
teškoće koje treba ukloniti. Što se tiče širenja zaraze,
dosadašnja iskustava upućuju da škole nisu bile ključne za
širenje zaraze. No, stalno moramo biti na oprezu, pratiti
promjene stanja, prilagođavati se i reagirati po potrebi.
Dio roditelja protivi se da im djeca nose maske u školi,
je li to u interesu djece?
To nikako nije u interesu djece. Ova mjera usmjerena je na
zaštitu dobrobiti učenika, a ne njegovu dodatnu ugrozu.
Roditelji se i nama žale, imali smo veći broj pritužbi na
uvođenje te mjere, ali dok je ona na snazi treba je se
pridržavati. Apeliram na roditelje da podrže svoju djecu u
provedbi te mjere. Naime, roditelj koji se protivi obvezi nošenja
maske, bez da postoje opravdani razlozi da dijete bude izuzeto od
toga, svjesno preuzima odgovornost za rizik od zaraze, ne samo
svog djeteta, već i ostalih učenika koji s njim borave u istom
razredu. To predstavlja zanemarivanje zdravstvene skrbi o djetetu
i svjesno ugrožavanje zdravlja drugih.
Višemjesečna nastava na daljinu opteretila je dio
učenika, kakve su posljedice te vrste nastave na mentalno
zdravlje djece?
Izdvojila bih istraživanje znanstvenica s Odsjeka za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagreba pod nazivom “Kako smo? Život u
Hrvatskoj u doba korone”, u kojem se bave istraživanjem dječjeg
iskustva u pandemiji. Rezultati su pokazali da je učenicima
osnovnih škola nastava na daljinu bila teža od one u školi, dok
je mišljenje srednjoškolaca bilo podijeljeno. Većini djece u to
vrijeme najviše su nedostajali prijatelji i vršnjaci. Prema tome,
online nastava je na određeni način, za određenu skupinu djece,
predstavljala dodatnu otežavajuću okolnost u pandemiji. Zaštita
mentalnog zdravlja djece i mladih je izuzetno važna i kao društvo
moramo osigurati stručnu podršku svoj djeci kojoj je potrebna. To
uključuje dovoljan broj stručnjaka mentalnog zdravlja, ali i
jasnu informaciju o tome kome se, kada i na koji način
djeca mogu obratiti za pomoć.
S početkom škole aktualizira se i problem vršnjačkog
nasilja, hoće li kontrolirani povratak u školu utjecati na porast
nasilja, ako ne fizičkog, onda nasilja na internetu?
Za sada nemamo brojčanih pokazatelja o protekloj školskoj godini,
podatke o tome dobivamo od nadležnog ministarstva. Znamo da je
problem nasilja među djecom kontinuirano prisutan u školama, a
dodatan problem predstavlja nasilje putem interneta, odnosno
cyberbullying koji je odraslima često nevidljiv, a predstavlja
izuzetno veliku opasnost i ostavlja dugoročne posljedice na
djecu. Stručnjaci upozoravaju da bi sve
veća upućenost djece na digitalne uređaje za vrijeme
održavanja nastave na daljinu mogla pridonijeti
njihovoj još većoj izloženosti različitim oblicima nasilja putem
interneta.
Tko je u sustavu sprječavanja nasilja najslabija karika?
Što možete poručiti djeci žrtvama nasilja?
Ne bih rekla da imamo najslabiju kariku već da moramo
prepoznati najvažniju kariku, a to je škola. Ključno je da škole
prihvate rad na prevenciji nasilja kroz preventivne aktivnosti,
kroz koje će se stvoriti sigurno ozračje za svu djecu, oblikovati
jasni stavovi prema nasilju kao neprihvatljivom ponašanju koje će
uvijek izazvati neke posljedice. Važno je da se prepoznaju prvi
znakovi neprimjerenog ponašanja djece, dok su oni još u fazi
sukoba, važan je rad s tom djecom, a tu se ponovno vraćamo na
ulogu stručnih suradnika, psihologa, pedagoga. Djeci uvijek
preporučam da ne šute o svojim problemima, da se što prije obrate
odrasloj osobi u kojoj imaju povjerenja: roditelju, razredniku,
pedagogu…
Kako gledate na inicijativu “Pravo svakog djeteta na
školski obrok”?
Ured je u lipnju službeno podržao tu inicijativu jer
uvođenje besplatne školske prehrane svoj djeci, neovisno o
socijalnim mogućnostima obitelji, školsku bi prehranu učinilo
jednako dostupnom svima. No, moram upozoriti da će pandemija
vjerojatno utjecati na ostvarivanje prava na kvalitetan i
besplatan obrok u školi. Mnoge škole još nemaju školske kuhinje,
a škole u Zagrebu, koje su stradale u potresu, dodatno su u
teškoj situaciji. Mislim da ćemo razmjere tog problema tek
vidjeti u ovoj školskoj godini.
Je li vjeronauku mjesto u školi ili ga treba vratiti u
crkve?
To je važno pitanje o kojem treba raspravljati i omogućiti da se
čuju argumenti svih dionika: Crkve, roditelja, učenika,
Ministarstva obrazovanja. Zapravo je riječ o problematici koja je
šira od samog nastavnog predmeta. Ured uočava kao problem da se
nerijetko vjerski sadržaji u nekim školama prakticiraju i izvan
nastave vjeronauka, npr. prilikom održavanja školskih priredbi,
što smatramo neprihvatljivim. Smatramo da se nastava vjeronauka,
kao i svakog drugog izbornog predmeta, treba organizirati na
početku ili kraju nastave, a predlažemo i uvođenje alternativnog
izbornog predmeta za djecu koja ne pohađaju vjeronauk, po uzoru
na etiku u srednjoj školi.
Ostatak intervjua pročitajte na
RTL-u.